Iako je Željko Domjan pravomoćnom presudom proglašen krivim za klevetu jer je Nini Lučiću rekao da je "korumpiran“, varaždinski je Općinski sud odbio Lučićev tužbeni zahtjev da mu Domjan isplatiti pravičnu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete, kao i da mu nadoknadi parnični trošak. Umjesto toga, parnični trošak od 5.000 kn platit će Lučić Domjenu, ukoliko ova presuda postane pravomoćna.
U tužbi radi naknade štete Lučić je naveo da je još 20. ožujka 2010. na sjednici Nadzornog odbora SDP-a Domjan povišenim tonom rekao da je "korumpiran", a na intervenciju predsjednika NO SDP Đovanija Broza da izjavljeno nije ničime argumentirano, dodao da "to svi znaju i za to ne treba nikakve argumente", a što nije istina. Time je, kako je ukazao, počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom, za što je 2016. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu proglašen krivim te mu je izrečena sudska opomena pa slijedom toga traži 20.000 kn za povrijeđeno pravo na ugled, čast i dostojanstvo.
Protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu, Domjan je ukazivao da je nastupila zastara, budući da je kaznena presuda postala pravomoćna još 2016., a tužba u ovom predmetu podnesena je tek prošle godine.
-Presudom nije utvrđivano je li tužitelju tim kaznenim djelom prouzročena šteta niti je to tužitelj tražio, već je isključivo utvrđeno da je počinjeno kazneno djelo klevete, zbog čega nema niti osnove za primjenu duljeg zastarnog roka, ukazao je tuženi, dodajući da „nisu postojale nikakve procesne zapreke da se prouzročenje štete utvrđuje i u kaznenom postupku, a parnični sud nije ovlašten utvrđivati je li šteta počinjena“.
Osim toga, tuženik smatra da težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu bilo kakve štete.
-Naime, iz presude broj proizlazi da se radi o očito lakom obliku kaznenog djela za počinjenje kojeg tuženiku niti nije izrečena kazna, već mjera upozorenja u vidu opomene, a osim toga radi se o kaznenom djelu koje je počinjeno prije deset godina. Da je tužitelj doista osjećao kakve posljedice po svoju čast i ugled, zasigurno bi naknadu štete po toj osnovi tražio mnogo ranije, a ne tek kada su mu čast i ugled ionako teško narušeni drugim događajima, ako je suditi po novinskim člancima, napominje tužitelj, koji smatra da se radi o težnji tužitelja u smjeru lukrativnosti tj. neosnovane zarade na njegov teret.
U prilog tome, Domjan ukazuje da je Lučić smijenjen s mjesta predsjednika GO SDP odlukom Glavnog odbora SDP Hrvatske zbog djelovanja koje je u suprotnosti s političkim ciljevima SDP-a i odstupanja programa stranke, zatim da 2011. izbačen iz HSLS-a zbog nepoštivanja odluka Izvršnog odbora GO HSLS-a.
-Nakon toga, kao i nakon promjene još nekoliko političkih opcija, protiv tužitelja je pokrenut i kazneni postupak u kojem ga se, prema navodima iz medija, tereti za počinjenje četiri kaznena djela vezanih uz zlouporabu povjerenja i to iz razloga što je za jednu austrijsku banku kao odvjetnik i njezin punomoćnik u nekoliko ovršnih postupaka na svoj račun primao novac od prodaje nekretnina ovršenika, što nije bilo sporno, ali je bilo sporno što taj novac nije proslijedio banci. Tako je sebi nepripadno zadržao više od 940.000 kn, a o čemu je izvijestilo Općinsko državno odvjetništvo prilikom pokretanja istrage, ukazao je tuženi u odgovoru, dodajući da je zbog toga Lučić 2019. izbačen i iz stranke Start.
Očitujući se na navode iz Domjanovog odgovora na tužbu, Lučić je naglasio da je prigovor zastare neosnovan, budući da je zastarni rok počeo teći od dana dostave presude Županijskog suda u Varaždinu 14. veljače 2017., dok je predmetna tužba predana sudu 12. veljače 2020. godine.
Potpuno promašenim ocijenio je i prigovor tuženika da parnični sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati je li šteta počinjena jer za to nisu postojale nikakve procesne zapreke u kaznenom postupku, kao i da težina i povrede okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu ikakve štete jer se radi o lakom obliku kaznenog djela.
-Smatram da su potpuno irelevantni za ovaj spor kasniji događaji iz političke karijere, kao i pokretanja kaznenog postupka jer nemaju nikakve vremenske ili bilo kakve druge veze s predmetnim štetnim događajem kojim mi je počinjena šteta, ustvrdio je Lučić, naglašavajući da je inkriminirane kvalifikacije iznio na javnom skupu tako da je kleveta postala pristupačna većem boju osoba.
Nakon opširnog obrazloženja, tuženikov prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim, kao i prigovor da parnični sud nije ovlašten u ovom postupku utvrđivati je li šteta počinjena, budući da to nije utvrđeno kaznenom presudom. A glede okolnosti nastanka i visine neimovinske štete, kao i težina povrede i okolnosti slučaja koja eventualno opravdavaju pravične novčane naknade, sud je proveo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke, koja je utvrdila da je postupanje tuženika izazvalo psihičke smetnje kod Lučića u vidu tjeskobe, povećane napetosti, nesanice, proživljavanja osjećaja nepravde, promjene u emocionalnom smislu uz osjećaj izloženosti osudama, uz strahovanje u socijalnim relacijama.
Dok je vještačkom nalazu prigovorio tuženi, primjedbe nije imao Lučić, koji je također saslušan na okolnost štete.
-Iako sam znao da takve njegove izjave nemaju nikakvo uporište, svejedno sam osjećao stres i nelagodu te potrebu za opravdanje nečega što realno ne postoji. Bilo je tu propitkivanja osoba nazočnih na sjednici, no budući da me poznaju, znali su da je to izrečeno u nekakvom trenutku slabosti tuženika, rekao je Lučić, napominjući da je dugo razmišljao o pokretanju kako kaznenog, tako i ovog postupka, čak je razmišljao i o povlačenju tužbe, no to nije učinio jer tuženik nije odustajao od takvog iznošenja kvalifikacija, što već graniči s nekakvom patološkom mržnjom prema njemu.
Upitan na koji način se sporni događaj odrazio na njegov ugled, čast i dostojanstvo, odgovorio je da mu je „pomogla spoznaja da tuženikove izjave nemaju uporišta odnosno olakšala situaciju prema samom sebi, ali zli jezici koriste ovu situaciju“.
-Naime, čitav je ovaj događaj dostupan javnosti kroz medije, a s obzirom i na moju profesiju, naravno, da me je to sve tangiralo, kao što bi svakoga. Varaždin je mali grad te nailazim na ljude koji su s tuženikom u dobrim odnosima te primjećujem podsmjehe i poglede koji mi sve govore, dodao je Lučić, dodajući da ga je posebno pogodila laž da se radi o „opće poznatoj činjenici te da o tome niti ne treba raspravljati, maltene da to zna cijeli Zagreb i cijela Hrvatska“.
Tužba je, međutim, odbijena jer činjenice iz Lučićevog iskaza, kako je ocjenjeno, nisu dovoljne za utvrđenje da su njegov ugled, čast i dostojanstvo bili povrijeđeni, i to u mjeri koja bi opravdavala pravična novčane naknade.
-Iako se i povreda prava osobnosti na ugled, časti i dostojanstva svakako može odraziti i na duševni mir osobe te prouzročiti i povredu tog prava osobnosti na duševno zdravlje, tužitelj u tužbi ne navodi niti traži pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete po toj osnovi, a sud je u parničnom postupku vezan činjeničnom osnovom tužbe. Upravo iz tog razloga sud nije uzeo u obzir, ne smatrajući ga relevantnim za ovaj postupak, dio vještačkog nalaza i mišljenja koji se odnosi na utvrđeno privremeno smanjenje životne aktivnosti, budući da se tužba ne temelji na činjenici trpljenja duševnih bolova tužitelja, već tužitelj tužbu podnosi isključivo zbog povrede svojeg prava na čast, ugled i dostojanstvo, zaključuje sud, dodajući da „čak i kada bi se opisano psihičko stanje tužitelja zbog kojeg je on trpio privremeno smanjenje životne aktivnosti uzelo kao relevantna okolnost, s obzirom da se radi o privremenom smanjenju životne aktivnosti u blažem obliku i to u omjeru od 5%, isto ne bi bilo temelj za dosudu pravične novčane naknade jer se po tom kriteriju pravična novčana naknada dosuđuje samo ako je privremeno smanjenje životne aktivnosti bilo jačeg intenziteta i dužeg trajanja, što ovdje nije slučaj“.
Ukazivanje na "zle jezike“ sud smatra previše općenitim i nedovoljnim, tim više što nisu predloženi dokazi, odnosno svjedoci.
-Tužitelj navodi da su nazočni znali da je izrečeno u trenutku slabosti tuženika, budući da ga poznaju, iz čega proizlazi da tužitelj ni sam ne smatra da je u trenutku samog štetnog događaja došlo do neke teže posljedice po njegov ugled, čast i dostojanstvo... U tom kontekstu treba naglasiti i da je kazneni sud utvrdio kako se radi o očito lakom obliku tog kaznenog djela, što je naveo u obrazloženju prvostupanjske kaznene presude te je primijenio blaži Kazneni zakon upravo kako bi mogao primijeniti sudsku opomenu kao najblažu sankciju, navodi prvostupanjski sud, koji ne smatra vjerodostojnim dio tužiteljevog iskaza da je "kao posljedica svega odustao od bavljenja politikom", budući da iz novinskih objava proizlazi kako se i nakon štetnog događaja nastavio baviti politikom.
