Povodom napisa u Varaždinskim vijestima od 22. siječnja 2024. u rubrici naziva „Crna kronika“ pod naslovom: „Željko Čengić kriv za smrt Martina Pilića, dobio 4 godine i 10 mjeseci kazne zatvora“ da je Županijski sud u Varaždinu nepravomoćno proglasio optuženog Željka Čengića krivim za ubojstvo iz nehaja i ozljeđivanje Ratimira Benčića, radi pravilnog i istinitog informiranja javnosti navodi se da je optuženi Željko Čengić proglašen krivim za počinjenje ubojstva Martina Pilića u prekoračenju nužne obrane, dok je na štetu Ratimira Benčića proglašen krivim za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti označeno po čl. 222. st. 1. u svezi čl. 215. st. 1. KZ/11. u odnosu na koje je postupao sa svjesnim nehajem. Optuženiku je za kazneno djelo ubojstvo u prekoračenju nužne obrane iz čl. 110. u vezi čl. 21. st. 3. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11 (zakonsko ublažavanje kazne), utvrđena kazna zatvora od 4 godine i 6 mjeseci, a za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti počinjeno u odnosu na Ratimira Benčića, po čl. 222. st. 3. KZ/11, kazna zatvora od 8 mjeseci te je osuđen na jedinstvenu kazna zatvora od 4 godine i 10 mjeseci.
Dakle, optuženi Željko Čengić proglašen je krivim za ubojstvo u prekoračenju nužne obrane jer je prema utvrđenju i zaključku raspravnog vijeća poduzeo radnje koje prelaze granice koje su bile prijeko potrebne da se odbije izravno predstojeći protupravni napad budući da je u trenutku kada je uočio da Martin Pilić prilikom izlaska iz vozila u ruci ima oružje (naveo je da je u tom trenutku mislio da se radi o sačmarici tzv. "pumpericI" jer je bila jedna cijev), izvadio iz svog džepa pištolj, te je u cilju da onemogući Martina Pilića u izravnom predstojećem napadu na njega i Ratimira Benčića, počeo pucati na Martina Pilića koji mu je u tom trenutku bio okrenut svojom lijevom stranom, a optuženik se nalazio iza Ratimira Benčića, ispalivši prema Martinu Piliću 6 metaka iz svog pištolja, pogodivši pri tome Martina Pilića jednom u lijevo rame, jedan metak je prošao kroz odjeću Martina Pilića, dok ga je u tri navrata pogodio u glavu, a jednom je pogodio i Ratimira Benčića koji se nalazio između njega i Martina Pilića, okrenut prema Martinu Piliću sa podignutom desnom rukom, u nadlakticu desne ruke, a kakvo postupanje optuženika u obrani sebe i drugog, po stavu suda prvog stupnja, prelazi granice koje su bile prijeko potrebne da se odbije izravno predstojeći protupravni napad od strane Martina Pilića budući da sud nalazi utvrđenim da optuženik zna rukovati oružjem (radi se o višestruko odlikovanom sudioniku Domovinskog rata i osobi koje redovito odlazi na streljanu gađati, a kako je utvrđeno vještačenjem nije se nalazio u afektivnom stanju da bi njegovo ponašanje bilo promijenjeno) te da je stoga, mogao onesposobiti Martina Pilića i gađanjem u njegove manje vitalne dijelove tijela.
S obzirom da prekoračenje znači da je napadnuti premašio granice prijeko potrebne obrane, ali samo u odnosu na intenzitet, zakon privilegira takvu situaciju jer je stvorena napadom te je u takvom slučaju predviđena mogućnost blažeg kažnjavanja.
