Niz istraživanja pokazao je da stereotipi o sposobnostima žena u znanstvenim područjima i u matematici utječu na očekivanja u njihovoj edukaciji. Iste odgovore dobivene od muškaraca ili žena učitelji će ocijeniti različito, prenosi Školski portal.
Povezivanje tih predrasuda sa stvarnim edukacijskim problemima može biti izazovno, ali švicarska istraživačica Sarah Hofer otkrila je način da testira ta pitanja. Ona je velikoj grupi učitelja fizike dala po jedan odgovor povezan s muškim ili ženskim biografskim podacima i rekla im neka ga ocijene.
Otkrila je da su testovi sa ženskim biografijama dobili znatno niže ocjene, barem od učitelja koji su bili na početku karijere. Njezin je pristup bio jednostavan. Rekla je učiteljima fizike u Švicarskoj, Austriji i Njemačkoj da provodi istraživanje o njihovim ocjenjivačkim praksama. Oni bi dobili pitanje iz fizike s odgovorom, uz neke informacije o učeniku i učenikov odgovor.
Odgovor je bio osmišljen tako da ima neke ispravne aspekte i nekoliko pogrešaka, što je učiteljima davalo ponešto slobode u ocjenjivanju, a učenik je, s druge strane, bio potpuno izmišljen. Umjesto toga, učiteljima su podijeljeni isti biografski podaci uz promijenjene zamjenice koje ukazuju na to je li učenik muškog ili ženskog spola.
Više od 750 učitelja ocijenilo je odgovor, a rezultati su pokazali jasan uzorak: iako su odgovori bili isti, oni koji su bili povezani sa ženskom biografijom dobivali su niže ocjene.Problem je bio još gori kod neiskusnih učitelja.
„Efekt spola koji je reflektiran u prednosti od otprilike 0,77 standardne devijacije na skali ocjenjivanja za fiktivne dječake stoga je predstavljao spolne predrasude učitelja na početku njihove karijere“, piše Sarah Hofer.
Ali, stvari se mijenjaju s time kako učitelji postaju iskusniji. Ocjene za ženski spol postupno su porasle, dok one muškog spola opadaju, a procijep je uvelike eliminiran nakon što učitelji steknu otprilike desetljeće iskustva.
Postojala je jedna iznimka ovom pravilu: muški njemački učitelji. Iz nekog razloga njihovo ocjenjivanje nije pokazalo nikakve spolne predrasude bez obzira na iskustvo u poučavanju (umjesto toga, oni su sve ocjenjivali strože ako su dulje poučavali).
Što bi moglo objasniti ovaj uzorak?
Uz potporu mnogobrojnih citata, Sarah Hofer tvrdi da on uvelike uključuje mentalne prečace kojima se svi mi koristimo da bismo izbjegli provesti previše vremena i energije mozgajući o stvarima. U radu s ljudima ti prečaci mogu nas dovesti do toga da se oslanjamo na stereotipe. U ovom slučaju neiskusni učitelji nisu razvili vještine potrebne za brzo ocjenjivanje učeničkog rada, stoga će se osloniti na kulturološke predrasude, poput one koja kaže da će žene postići slabije rezultate u fizici.
Sarah Hofer priznaje da njezina studija ima veliku manu: moguće je da s obzirom na cijeli ispit neki učitelji izgrade potpuniju sliku učenikovih sposobnosti za fiziku i daju svoju ocjenu u skladu s tim. Ali, njezini podaci ukazuju na to da učenice u Švicarskoj često dobivaju niže ocjene od učenika.
Sarah Hofer također nudi "slijepo ocjenjivanje" kao rješenje.
Testovi mogu biti označeni jednokratnom identifikacijom, a učitelj ih može ocijeniti bez znanja o tome kojem učeniku pripadaju. Unošenje testova u računalo također bi olakšalo njihovo označavanje i pomoglo osigurati da rukopis učenika ne poništi anonimnost testa.
