Varaždinskog poduzetnika poslovna je partnerica iz SAD-a optužila za spolno uznemiravanje i zatražila odštetu.
Kako je navela u tužbi, 20. ožujka i 26. ožujka 2019. godine dodirivao ju je po tijelu i neumjesnim komentarima spolno uznemirio te time povrijedio njezino pravo osobnosti, i to pravo na čast i dostojanstvo. Slijedom toga tražila je da mu takvo ponašanje sud ubuduće zabrani, kao i naknadu štete od 40 tisuća kuna: zbog povrede prava osobnosti neumjesnim komentarima 10.000 kn, zbog neumjesnih komentara u prostorijama poduzeće još 10 tisuća, a zbog dodirivanja po intimnim dijelovima 20.000 kn.
-Opisane radnje tuženika da predstavljaju povredu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) koju je Republika Hrvatska ratificirala 13. travnja 2018. godine, navodi se u tužbi te naglašava da je postupanjem tuženika ostvareno spolno uznemiravanje iz članka 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije i to teži oblik, budući da se radi o opetovanom uznemiravanju koje je počinjeno više puta.
U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega ukazao da treba odbaciti tužbu tužiteljice protiv koje je podnio protutužbu radi naknade štete u iznosu od 50.000 kuna. Naime, osporavao je tvrdnje tužiteljice da bi bilo kojom radnjom povrijedio njezino pravo osobnosti, odnosno da bi joj bilo kada uputio ikakve neumjesne komentare ("Kako su danas Vaše grudi?" i "Dobre sise"), a kamoli da bi ju ikada dodirivao po tijelu, točnije grudima.
Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je zaključio da između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik 2019. poslovno surađivali na način da je tužiteljica financirala poslovni projekt, odnosno uređaj koji je od tvrtke tuženog naručila tvrtka u vlasništvu B, J. iz SAD-a, kao i da se u vezi toga vodi spor te da je prije toga američka tvrtka dostavila opomenu pred tužbu u kojoj traži raskid ugovora i naknadu štete u iznosu od 23.480 eura, a istog je dana poslana tuženiku i opomena u kojoj tužiteljica potražuje od strane tuženika 30.000 eura s osnova naknade neimovinske štete vezano uz događaje koje opisuje i u tužbi.
U pogledu naknade štete sud je ukazao da je za utvrđenje odgovornosti tuženika za naknadu štete potrebno kumulativno ispunjenje niza pretpostavaka, među kojima su štetna radnja i šteta.
Utvrđujući je li bilo štetne radnje, sud je ispitao svjedoka B.J. čiji je iskaz ocijenio kao nevjerodostojan jer je „iskazivao neuvjerljivo i kontradiktorno“, a što sud pripisuje subjektivnosti svjedoka s obzirom da je poslovni partner tužiteljice koja je financirala projekt u pogledu kojeg se između tvrtke svjedoka i tvrtke tuženika vodi sudski postupak te svjedok svojim iskazom nastoji pogodovati tužiteljici.
-Naime, svjedok u svom iskazu navodi da mu se tužiteljica putem whatsapp poruke povjerila o štetnom događaju koji se dogodio u autu, pri čemu svjedok opisujući navedeni događaj iskazuje da je tuženik tužiteljicu "agresivno zgrabio prema prsima". Međutim, tužiteljica iskazuje da nikome nije rekla za navedene štetne događaje niti da ih je prijavila nadležnim institucijama. Nadalje, svjedok u svom iskazu ne iznosi pojedinosti vezane uz neprimjereni komentar ("Kako su Vaše grudi?") koji je tuženik također uputio tužiteljici kada su se nalazili u autu na putu na poslovni ručak, već samo opisuje navedeni događaj kada je tuženik tužiteljicu neprimjereno dodirivao. Prema ocijeni suda nije logično niti životno uvjerljivo da, ukoliko bi se tužiteljica doista odlučila povjeriti svom poslovnom partneru i opisati mu događaje u autu, da bi mu tada samo djelomično opisala što se dogodilo (da ju je tuženik neprikladno dodirivao), ali da bi izostavila da joj je uputio i neprikladne komentare. Osim toga, i svjedok i tužiteljica suglasno iskazuju da se ne poznaju dobro te da su se vidjeli tek nekoliko puta u životu pa prema ocijeni suda nije niti životno logično i uvjerljivo da je tužiteljica intimne detalje vezane uz spolno uznemiravanje podijelila s osobom koju nedovoljno poznaje i s kojom je u strogo poslovnom odnosu. Dodatna potvrda ovako zauzete ocjene suda je okolnost da i tužiteljica u svom iskazu navodi da se povremeno čula sa svjedokom putem whats app poruka, ali samo vezano za posao. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi da se poslovni ručak u restoranu As dogodio odmah slijedeći dan nakon poslovne večere, dok tužiteljica iskazuje da je do ručka došlo oko tjedan dana nakon večere. Opisujući drugi štetni događaj koji se odnosi na situaciju kada je tuženik tužiteljici uputio neprikladni komentar "dobre sise" svjedok u svom iskazu navodi da je taj komentar tuženik uputio osobno njemu rekavši mu za tužiteljicu na engleskom jeziku "nice titties", da je taj komentar načula tužiteljica te da tom prilikom nitko od drugih poslovnih partnera nije bio prisutan. S druge strane, tužiteljica tvrdi da se tuženik obratio upravo njoj te joj u prisutnosti poslovnih kolega i partnera neprimjereno komentirao grudi rekavši joj "dobre sise", stoji u presudi u kojoj je iskaz svjedoka ocijenjene neistinitim s obzirom na „sve navedene proturječnosti i nelogičnosti“.
Tvrdnje tužiteljice iznesene tijekom postupka te prilikom iskazivanja kao stranke u svrhu dokazivanja sud je također ocijenio kao nevjerodostojnim.
-Opisujući štetni događaj koji se dogodio u autu tužiteljica iskazuje vrlo uopćeno, bez posebnih detalja ("..kada je sjela u auto da ju je tuženik počeo dirati po grudima"). Nadalje, tužiteljica u svom iskazu uopće ne spominje štetni događaj koji opisuje u tužbi, a koji se također dogodio u autu, a vezano za neprimjereno pitanje o njezinim grudima ("Kako su danas vaše grudi"). Upravo suprotno, tužiteljica u iskazu navodi da joj je taj komentar tuženik uputio kada je bila na poslovnom sastanku u tvrtki, opisujući da kada je sastanak završio i kad su izlazili iz prostorije, da je tuženik stao, okrenuo se prema njoj, zaustavio ju i postavio joj spomenuto neprikladno pitanje u pogledu njenih grudi. U pogledu neprikladnog komentara koji joj je u tvrtki također uputio tuženik rekavši joj u prisutnosti poslovnih kolega i partnera "dobre sise" tužiteljica također uopće ne spominje u svojem iskazu. Nadalje, postupanje tužiteljice da je zbog straha da će se prekinuti poslovna suradnja ukoliko tuženiku kaže da zaustavi auto nakon što je bila izložena spolnom uznemiravanju te okolnost da je s tuženikom ponovno ušla u taj isti auto nakon poslovnog ručka sud ocjenjuje neživotnim, nelogičnim i neuvjerljivim, posebno ukoliko se uzme u obzir da je tužiteljica nakon događaja u autu osjećala "veliku nelagodu, sram, šok, užas, bespomoćnost i veliki strah za vlastiti život" pa bez obzira na novčana sredstva koja je uložila u projekt te strah da će posao propati, prema prirodi stvari strah za vlastiti život uvijek nadvlada strah zbog mogućih financijskih gubitaka pa ukoliko bi doista došlo do navedenih štetnih događaja koje navodi tužiteljica, prema mišljenju suda, upravo bi tužiteljica bila ta koja u spomenutoj situaciji, u navedenim okolnostima ne samo da ne bi ponovno ušla u auto tuženika, već bi i sama prekinula poslovnu suradnju. Ovakvo uopćeno i neodređeno opisivanje štetnih događaja te uočena nedosljednost u navodima, prema ocjeni ovoga suda, ukazuju upravo na nevjerodostojnost navoda tužiteljice u ovom dijelu, stoji u presudi.
Nasuprot tome, sud je životno logičnim i uvjerljivim ocijenio njegov iskaz tuženoga u dijelu u kojem opisuje u kakvom je poslovnom odnosu bio s tužiteljicom, zatim u dijelu u kojem iskazuje da se niti jedan od štetnih događaja koje opisuje tužiteljica nije dogodio, kao i u dijelu u kojem navodi da je motiv zašto je tužiteljica podigla protiv njega tužbu pokušaj tužiteljice da tuženik vrati novac za stroj koji se od njega traži u sudskom postupku. Slijedom svega, odbio je tužbeni zahtjev.
