- Užasno - rekla nam je Ksenija Kukec, glavna sestra Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Opće bolnice Varaždin na pitanje kako joj je prošao radni dan. Bio je ponedjeljak, 15 sati. U normalnim okolnostima vjerojatno bi već bila na putu kući, svojoj obitelji, no otkad traje pandemija koronavirusa nitko ne pita je li smjena završila i kad će kući.
Sestra Kukec brine o najtežim pacijentima, onima kojima život zbog COVID-19 "visi o niti".
- Dnevno primamo četvero, petero vitalno ugroženih, kritičnih pacijenata kojima je potrebna terapija respiratorom, a trenutno u "intenzivi" imamo 24 pacijenta od kojih su 23 na respiratoru. U normalnim okolnostima na intenzivnom liječenju bilo bi sedam, najviše osam pacijenata – ispričala nam je sestra Kukec ispred Interne varaždinske Bolnice na čijim se odjelima liječe najteže oboljeli.
Ispred Interne - kao na kolodvoru
Na sam COVID-odjel nismo smjeli ući. No i to kratko vrijeme koje smo proveli ispred Interne u razgovoru s medicinskim sestrama "s prve linije" bilo je dovoljno da shvatimo da su zdravstveni djelatnici na rubu svojih snaga. Ispred kontejnera, smještenih uz Internu, vozila hitne pomoći s pacijentima izmjenjuju se iz minute u minutu. Sve je prema protokolima: preuzimaju ih zdravstveni djelatnici, svi redom obučeni u zaštitna odjela. Ispred ulaza dovezen je stariji muškarac u kolicima, "spojen" na kisik. Dok je čekao ulazak na odjel, svoju bocu kisika čuvao je u krilu.
Sestra Kukec do nas je došla u kratkim rukavima, kao da ni ne osjeća da je vani hladno.
- Radimo s kritičnim pacijentima i "naučeni" smo na smrt i loš ishod liječenja. Godišnje nam umre oko 70 pacijenata, a samo u studenom umrlo ih je već 40... Teško je. Znate da ste učinili sve, sa svom tom modernom tehnologijom pokušate očuvati nečiji život, ali ne uspijete. To je najteže – priznala nam naša sugovornica.
Među pacijentima na intenzivnom liječenju sve je više mlađih osoba.
- Imamo i one koji se na kratko oporave, a onda im se stanje odjednom naglo pogorša. I mi sami sve to teško prihvaćamo - kaže naša sugovornica.
U minuti od 8 do 25 litara kisika
Nedaleko nje stoji sestra Vesna Šalig. Čeka nas isto u kratkim rukavima, kao da je potpuno nesvjesna onoga što se događa izvan odjela. Ona je glavna sestra Odjela za infektologiju.
- S COVID-om smo još od ožujka. Znali smo da će se vratiti, ali nismo znali da će to biti u takvom obimu. Osim toga, pacijenti sada imaju puno teže kliničke slike. Dolaze nam između 7. i 14. dana bolesti, s visokom temperaturom, s upalom pluća i niskom razinom kisika u krvi. Dobivaju od 8 do 25 litara kisika u minuti – pojasnila je.
Na njezinom odjelu medicinske sestre rade 24-satna dežurstva.
- U smjeni su samo četiri sestre, izmjenjujemo se svaka dva sata, s time da od 7 do 10 sati četiri sestre idu na odjel jer treba napraviti jutarnju njegu. Većina pacijenata je nepokretna ili teško pokretna. Ili jednostavno nemaju snage. Na visokim dozama kisika su, nisu u stanju sami se otuširati, presvući pidžamu... Treba ima naša pomoć - ispričala je.
Kako im je raditi u skafanderima, što im najteže pada, a koji ih trenuci najviše razvesele i daju im snagu, imaju li uopće vremena za svoje obitelji... pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti!
