"Zakon o sustavu obrane od tuče ne treba ukinuti, već promijeniti!" Foto: Ilustracija

"Zakon o sustavu obrane od tuče ne treba ukinuti, već promijeniti!"

VV | 13.6.2022. u 18:07h | Objavljeno u Aktualno
Ljekarne VŽŽ

Obrana od tuče ponovno je u žarištu interesa naše javnosti. Posljedica je to, nažalost, nevremena koje je prvo nanijelo velike štete u Varaždinskoj županiji, prvenstveno poljoprivrednim, ali i stambenim dobrima njezinog istočnog dijela, a zatim u Koprivničko-križevačkoj te posebice Krapinsko-zagorskoj županiji gdje su se ledene kugle i kuglice mogle grabiti lopatama. Srećom, bez ljudskih ozljeda, ali s uništenim poljoprivrednim kulturama, staklenicima i plastenicima, vozilima, krovovima... A kao rješenje da se to ne ponovni ili nadoknadi šteta, čiji bi iznos mogao priječi i 100 milijuna kuna, spominju su samo osiguranje i mreže. Međutim, ne dijele svi takav stav.

Sve je počelo u SAD-u

--Iako je od 2001. godine na snazi Zakon o sustavu obrane koji ju je odredio kao djelatnost od državnog značaja, njegovo provođenje postalo je, praktički, mrtvo slovo na papiru. Raketama se ne djeluje već nekoliko godina, mreža prizemnih generatora je prepolovljena, a njihovo je održavanje, kao i naknade poslužiteljima generatora, na simboličnoj razini, upozorava dipl. ing. Dušan Bižić, meteorolog koji se do umirovljenja više od tri desetljeća bavio ovom prirodnom nepogodom i načinima kako se od nje zaštititi, odnosno smanjiti štete.

Za razliku od suše i mraza padanje tuče je opasna pojava koja, osim štete na poljoprivrednim kulturama i imovini, može ozlijediti ljude pa i ubiti perad te manje životinje. Da se to ne bi događalo ili barem smanjile štetne posljedice, osmišljena je obrana od tuče.

- Planirano djelovanje na oblake je relativno mlada ljudska aktivnost. Njen začetnik, pa tako i obrane od tuče, američki je dobitnik Nobelove nagrade za kemiju dr. Irving Langmuir, koji je sa svojom grupom stručnjaka 1946. godine otkrio kako srebro-jodid djeluje na oblake. Značaj ovog otkrića ubrzo je doveo do istraživanja i primjene pri povećanju količine oborine, disipaciji hladne magle i obrani od tuče, objašnjava Bižić, napominjući da je još 1946. upotrebom reagensa napravljena “rupa” duljine 30 kilometara u oblaku.

Postoji nekoliko tehnika dovođenja reagensa u tučoopasne oblake: generatorima, raketama, letjelicama…

-Bez obzira na tehniku djelovanja, osnovni cilj je jednak – dovesti što više reagensa u određena područja tučoopasnog oblaka pri čemu se smanjuje količina pothlađene vode u oblaku, povećava broj, ali smanjuje promjer zrna tuče, kao i skraćuje životni vijek oblaka, ukazuju Bižić.

Štete manje do 45 posto

No, koliko to smanjuje pojavu velikih ledenih kugli? Zadnjih tjedana dužnosnici uglavnom govore o slabim ili, bolje reći nikakvim rezultatima.

-Za razliku od razbijanja magle, znanstveno dokazati uspješnost obrane od tuče je vrlo složena zadaća. Naime, u prirodi nikad ne postoje dva potpuno jednaka oblaka te se stoga blagotvoran utjecaj reagensa može dokazati samo provođenjem financijski zahtjevnih višegodišnjih istraživanja uz korištenje instrumentiranih zrakoplova, vrlo guste mreže tučomjera i posebnih meteoroloških radara, upozorava Bižić.

Međutim, kako dodaje, ono što najviše zanima korisnike obrane nije znanstvena, nego ekonomska učinkovitost, a za to postoje značajni pokazatelji iz više zemalja.

-Smith i dr. (1997) su za zrakoplovima branjeno područje Sjeverne Dakote ustanovili smanjenje štete za 45%, pri čemu povećana poslovna aktivnost - proizvodnja, prerada i prodaje poljoprivrednih proizvoda - rezultira povećanjem poreznih godišnjih prihoda za pet milijuna USD. Slične rezultate su u svojim analizama dobili Dessens (1986.) za generatorsku obranu u jugozapadnoj Francuskoj, točnije 40% smanjenje štete, kao i Simeonov (1994.) za raketnu obranu u Bugarskoj (45%), naglašava Bižić.

Dok je obrana bila opskrbljena svim potrebnim sredstvima, kako napominje, hrvatski su stručnjaci primjenjivali suvremena načela djelovanja koja su najbolje prikazana u knjizi “Standardna praksa za planiranje i operativan rad projekata obrane od tuče” američkog Društva inženjera 2003. godine. No, to sa sada ne spominje, već govori i o štetnosti…

-U trenutnoj eri ekološke osviještenosti, a koji put i preosviještenosti, često se u negativnom kontekstu spominje reagens srebro-jodid. Internom analizom višegodišnjeg prosjeka, zajedno s kolegom Gerberom (2004.), utvrdio sam da je u kombiniranoj obrani, koja je tada postojala, količina ispuštenog reagensa pola grama po hektaru branjene površine mjesečno, pri čemu srebro-jodid nije niti opasna niti otrovna tvar, naglašava Bižić.

Obrana od tuče u nizu zemalja

Međutim, unatoč ovim istraživanjima, obrana od tuče u nas godinama slabi, a u prilog tome navodi se i stav Svjetske meteorološke organizacije.

-Iako Svjetska meteorološka organizacija (SMO) ne podržava izrijekom provođenje operativne obrane, njen ekspert dr. Rumen Bojkov je na sastanku Komisije za atmosferske znanosti SMO-a u Ženevi 2005.godine rekao da “obećavajući pozitivni i ohrabrujući ekonomski rezultati podržani ograničenim, ali pouzdanim fizikalnim podacima, potiču osiguravajuće kompanije, poljoprivredna ministarstva i udruge da nastave s obranom od tuče, iako su procesi složeni i nisu dobro razjašnjeni”, ukazuje Bižić.

Pozitivni ekonomski rezultati, kako naglašava, osnovni su razlog što se obrana provodi u četrdesetak zemalja na četiri kontinenta.

-U Europi su to Španjolska, Francuska, Švicarska, Njemačka, Austrija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Bugarska, Rumunjska i Mađarska. Posebno su zanimljivi primjeri Rumunjske i Mađarske. Rumunjska do prije nekoliko godina nije imala obranu od tuče. Uvidjevši trend porasta šteta od tuče, rumunjsko Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja odlučilo je pokrenuti raketnu obranu. Godišnje za razvoj sustava ulažu oko 20 milijuna eura, a po jednoj lansirnoj postaji zaposleno je osam profesionalnih raketara, ukazuje Bižić.

U Mađarskoj je, kako napominje, raketni sustav obrane od tuče funkcionirao do 1990. godine, a onda je cijeli sustav osuvremenjen.

-U Njemačkoj i Austriji postoji desetak područja u kojima se provodi obrana. U slučaju obrane od tuče iz Rosenheima je, na zahtjev susjednih austrijskih pokrajina, prošireno branjeno područje na prekogranične pokrajine Kufstein i Kitzbűhel.

Što DHMZ (ne) bi trebao raditi

A gdje je tu Hrvatska, pitamo sugovornika.

-Obrana od tuče je jedina fizička zaštita koju je naša država pružala svojim građanima. Postavljanje zaštitnih mreža je dobrodošla mjera zaštite, ali je cijena njenog postavljanja primjerena samo za najvrjednije višegodišnje nasade i mogu si je priuštiti samo najjači poljoprivrednici. Koji put su voćari i vinogradari primorani na njihovo postavljanje, budući da su premije osiguranja vrlo visoke, a postoje i područja u kojima nijedno osiguravajuće društvo ne želi osiguravati višegodišnje nasade, bez obzira na visinu premije. Osiguranje je mjera financijske zaštite proizvođača, pri čemu se zanemaruje činjenica da su smanjeni proizvodnja, prerada i promet poljoprivrednih proizvoda, upozorava Bižić, dodajući da je samodostatnost vlastite poljoprivredne proizvodnje od strateškog značaja za svaku zemlju, posebno imajući u vidu najnovija ratna događanja, a osiguranje ne može pomoći da imamo vlastitu hranu.

Obrana od tuče, kako naglašava, nije čarobni štapić koji može učiniti da tuča ne pada, ali dobro organizirana i opskrbljena potrebnim sredstvima može značajno doprinijeti smanjenju šteta, kako u poljoprivredi, tako i na imovini općenito, a u konačnici i zaštiti ljudi i životinja.

-Zapuštenost i dotrajalost svih komponenti našeg sustava obrane, postroženi tehničko-sigurnosni uvjeti, starost raketara i simbolične naknade ukazuju na potrebu potpune transformacije sustava. Fraza o tome da obranu provodi onaj koji to želi na vlastiti trošak može biti primjerena samo u državi u kojoj su sređeni odnosi, a poljoprivredni proizvođači stabilni i jaki. Predviđeno ukidanje Zakona o sustavu obrane od tuče korak je u krivom smjeru i odricanje države od oblika zaštite koju je pružala dulje od trideset godina. Umjesto ukidanja, Zakon bi trebalo značajno promijeniti, naglašava Bižić

Kao primjer navodi dvojako financiranje obrane od tuče, putem državnog i županijskih proračuna.

-Ono se pokazalo lošim jer su pojedine županije iskoristile mogućnost da malo ili uopće ne financiraju zajednički sustav, dok su druge savjesno ispunjavale svoju obvezu. Kad se takva situacija dopuni stavom Državnog hidrometeorološkog zavoda o neučinkovitosti obrane, pri čemu je taj isti Zavod zadužen za njeno provođenje, nije ni čudno što sustav odumire. Zato ovu, društveno korisnu aktivnost, treba povjeriti organizaciji koja je u stanju nositi se s operativnim potrebama sustava, a tehniku djelovanja preusmjeriti u zrakoplovno zasijavanje primjereno novom stoljeću, ukazuje Bižić.

Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...