Kad su varaždinski gradski vijećnici na zanjoj sjednici Gradskog vijeće dobili informaciju o razlozima zašto se ide u raskidanje ugovor o zbrinjavanju bala, koji je bio sklopljen s tvrtkom VIS, tome se, očekivano, najviše protivio bivši čelnik tog poduzeća, a danas potpredsjednik Gradskog vijeća Davora Patafta. Međutim, malo tko je očekivao kako će otići tako daleko da će, kao drugookrivljeni u kaznenom postupku, poručiti gradonačelniku Ivanu Čehoku, prvookrivljenom u istom postupku, da ne trebaju nove sumnje, uz već postojeće, pri čemu je posebno ukazao da pravosudna tijela sumnjaju kako je Čehok u „svojim prethodnim mandatima ljude u Poglavarstvu i Vijeću koristio kao fikuse i figure, odnosno da su dizali ruke kako god im je rekao“. Što li će tek biti ove srijede, za kada je najavljena nova sjednica na kojoj bi se trebala donijeti i odluka o raskidanju spomenutog ugovora?
Figure i fikusi
No, što god bude, „figura i fikusa“ nema u presudi u kojoj su Čehok, Patafta i Narcisa Huljev proglašeni krivima po dvije točke optužnice USKOK-a, a oslobođeni su optužbi za pogodovanja VIS-u kod dodjele posla zbrinjavanja komunalnog otpada, odnosno pogodovanja Winairu kod preuzimanja Zračne luke Varaždin, dok su Tomislav Kezelj i Hrvoje Vojvoda oslobođeni svih optužbi. Takva presuda, kao što smo izvijestili, donijeta je još u srpnju prošle godine, ali ju je Županijski sud u Zagrebu napisao tek prošlog mjeseca, tako da se ovih dana, nakon želbe USKOK-a, očekuju i žalbe okrivljenika.
Čehok, Patafta i Huljev krivi su, kako se navodi u nepravomoćnoj presudi napisanoj sedam mjeseci nakon objave, što su tijekom travnja i svibnja 2009. dogovorili zamjenu gradskog i privatnog zemljišta radi stjecanja znatne nepripadne materijalne dobiti za poduzeće VIS, kasnije T7 VIS, odnosno danas T&H Invest, a na štetu Grada Varaždina.
- Na traženje II. opt. Davora Patafte, predsjednika Uprave VIS-a, Čehok je dogovorio zamjenu zemljišta u Jalkovcu, ukupne površine 25.137 m2 u vlasništvu VIS-a, s gradskim zemljištem u poslovnoj zoni Brezje, ukupne površine 148.458 m2. Da bi omogućila realizaciju dogovora Čehoka i Patafte, IV opt. Narcisa Huljev je kao članica Uprave VIS-a zatražila od građevinskog vještaka Antuna Možine izradu elaborata o procijenjenoj vrijednosti 25.137 m2 zemljišta u Jalkovcu, tražeći “pri tome da vještak poveća stvarnu cijenu zemljišta tako da vrijednost istoga bude približno jednaka vrijednosti 148.458 m2 zemljišta u poslovnoj zoni Brezje, stoji u presudi.
Zamjena (ne)sporna
Sukladno dokumentaciji i saznanjiima s tržišta koju je imao, Možina je naveo da je tržišna vrijednost zemljišta na lokaciji Jalkovec 73.58 eura/m2, odnosno ukupno 13.615.087,30 kuna, a na lokaciji Brezje 12,36 eura/m2, odnosno ukupno 13.505.371,10 kuno. Iako postoje primjeri kupoprodaje zemljišta u jalkovečkoj poduzetničkoj zoni u kojima je vrijednost kvadrata bila 60-ak eura, sud drži da je Čehok “bio svjestan kako je ukupna vrijednost zemljišta u Jalkovcu dva puta niža od vrijednosti zemljišta na lokaciji u Brezju”, dakle lokacije koja je zbog obližnje Plitvice često poplavljena!? Ali nije samo cijena kvadrata za sud sporna.
Ostatak pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti!