Nikada u povijesti nismo imali toliko informacija, znanja i tehnologije, a nikada nismo bili toliko zbunjeni. Europa, zajedno s ostatkom zapadnog svijeta, prolazi kroz novo razdoblje političkog previranja. Rastu pokreti koji nude jednostavne odgovore na složene probleme. Populizam, nekoć pojam s ruba političkog spektra, danas je postao mainstream. Njegov uspon nije samo ideološko pitanje, nego odraz dubokog društvenog umora, nesigurnosti i potrage za smislom u vremenu globalne zbrke.
Populizam kao simptom, a ne uzrok
Populističke snage danas jačaju u gotovo svim demokracijama, od Njemačke, Francuske i Nizozemske, do Austrije i Sjedinjenih Država. To više nije iznimka, to je pravilo. U korijenu tog trenda stoji gubitak povjerenja u institucije, medije i političke elite. Ljudi osjećaju da više nemaju kontrolu nad vlastitim životom, dok odluke o njihovoj budućnosti donose udaljeni centri moći, bilo u Bruxellesu, Berlinu ili Washingtonu. Takva kombinacija nesigurnosti i preopterećenosti stvara savršeno tlo za one koji obećavaju jednostavna rješenja. Zatvorimo granice, izađimo iz Unije, vratimo narod narodu – parole su koje dobro zvuče, ali ne rješavaju ništa. Uspjeh populizma zato nije dokaz snage tih ideja, nego slabosti demokratskog odgovora.
Brzina svijeta i sporost demokracije
Današnji svijet funkcionira u ritmu društvenih mreža. Vijesti traju nekoliko sati, politički skandali nekoliko dana, a strpljenje birača tek nekoliko minuta. Demokracija, s druge strane, traži vrijeme, raspravu, kompromis i dogovor. U tom sudaru brzine i procesa populizam uvijek djeluje privlačnije. Demokratske institucije izgledaju tromo, dok populisti glume efikasnost. No kako je rekao jedan njemački analitičar, u stvarnom svijetu demokracije nema čuda. Nema rješenja preko noći, nego proces koji traje dulje od ljudskog nestrpljenja. Upravo u toj razlici između realnosti i očekivanja nastaje prostor za iluziju.
U svijetu gdje laž ima bolji marketing
Društvene mreže postale su novo bojno polje emocija. One ne nagrađuju istinu, nego intenzitet. Najglasniji, a ne nužno najpametniji, dobiva pažnju. Algoritmi hrane ljutnju jer ljutnja donosi klikove. U takvom okruženju populizam više nije samo ideologija, nego proizvod koji se dobro prodaje. Granice između stvarnog i izmišljenog brišu se svakodnevno. Dezinformacije, manipulacije i alternativne činjenice postaju alat političkog marketinga. Kada emocija zamijeni argument, istina se više ne traži, nego bira.
Europa između razuma i straha
Podaci govore sami za sebe. Gotovo trećina Europljana danas glasa za antiestablišmentske ili populističke opcije. U Francuskoj Marine Le Pen redovito osvaja više od četrdeset posto glasova. U Njemačkoj AfD je druga najjača stranka, u Nizozemskoj Geert Wilders vodi vladu, a u Sjedinjenim Državama Donald Trump ponovno je na pragu Bijele kuće. To nije prolazna moda, to je nova realnost demokracija koje se bore s vlastitim proturječjima. Na jednoj strani stoje institucije koje štite slobodu, pluralizam i red. Na drugoj su pokreti koji nude brz povrat narodnog dostojanstva. Problem nastaje kada građani više ne vide razliku između odgovorne politike i političkog spektakla. Kada se parlament pretvori u pozornicu, a država u društvenu mrežu.
Što nam je činiti: Povratak odgovornosti i strpljenja
Demokracija ne smije pokušati biti brža od populizma. Mora biti pametnija. Ne može nuditi iluzije, ali može ponuditi razum i povjerenje. To znači govoriti jednostavno, ali ne pojednostavljivati. Biti iskren, čak i kad istina boli. Političari koji žele spasiti demokraciju moraju naučiti govoriti kao ljudi, a ne kao birokrati. Moraju pokazati da razumiju svakodnevni život, ali i da ne odustaju od istine kad ona nije popularna. Upravo tu se brani granica između civilizacije i populističkog kaosa, na terenu odgovornosti.
Nema čuda, ali ima nade
Populizam nije nepobjediv. On je upozorenje. Podsjetnik da demokracija nije samorazumljiva i da
povjerenje građana treba stalno graditi. Ako zaboravimo da politika nije kazalište nego zajednički projekt, prepustit ćemo prostor onima koji od bijesa žive. Nema rješenja preko noći, ali ima nade u društvu koje uči misliti, raspravljati i razlikovati istinu od obmane. Demokracija je spora, ali kad funkcionira, jedina je koja daje trajne rezultate. Upravo zato vrijedi je braniti.
