U Varaždinskoj, Međimursko i Krapinsko-zagorskoj županiji najviše su zadovoljni s vladajućima, odnosno kuda ide Hrvatska, sudeći prema anketi agencije Ipsos, prema kojoj u Hrvatski sabor iz 3. izbornu jedinice ulazi devet kandidata koalicije Hrvatska raste, četiri Domoljubne koalicije i jedan s liste Živog zida. U niti jednoj drugoj izbornoj jedinici, naime, ankete ne pokazuju toliku potporu vladajućima kao u ovim županijama, što bi se moglo protumačiti kao je koalicija Hrvatska raste prepoznata kao najbolji „zaštitnik“ ili najveći zagovaratelj prava birača u županijama gdje su tradicionalno najniže plaće i lošija obrazovna struktura.
Nažalost, nema istraživanja koja bi objasnila ovaj naoko paradoks, odnosno koji je razlog tako velike potpore birača tri sjeverne županije SDP-u, HNS-u i ostalim njihovim koalicijskim partnerima koja je bila vidljiva i na prethodnim parlamentarnim izborima 2011. godine. Tada je u Hrvatski sabor iz treće izborne jedinice ušlo deset kandidata Kukuriku koalicije, tri HDZ-a i jedan laburista. Dakle, ako je suditi po spomenutoj anketi, promjena u trećoj izbornoj jedinici u odnosu na 2011. godinu mogao bi u nedjelju biti jedan kandidat desne koalicije više.
Druga promjena mogao bi biti ulazak u Sabor kandidata, točnije kandidatkinje Živog zida, aktivističkog pokreta i stranke najpoznatije po prosvjedima protiv deložacija. Riječ je o Vladimiri Palfi, jednoj od pet supredsjednika Živog zida među kojima je i njen zaručnik Ivan Vilibor Sinčić, koja je u trećoj izbornoj jedinici prva na listi Živog zida.
Sudeći prema anketi, ova karlovačka poljoprivrednica i inženjerka građevine, ući će gotovo jedina iz Živog zida u Hrvatski sabor, dok će saborske klupe u trećoj izbornoj jedinici morati zaboraviti drugi, njezini poznatiji politički konkurenti. Među njima su ne samo bivši prvi potpredsjednik Vlade i čelnik reformista Radimir Čačić i njegova zamjenica Natalija Martinčević, nego i prof dr Marijan Cingula (Bandić 365) i prof dr Robert Podolnjak (MOST), sveučilišni profesori Ekonomskog, odnosno Pravnog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta.
Postane li Vladimira Palfi uistinu saborska zastupnica, to će zorno pokazati da dio biračkog tijela doista smatra kako rješenje za njihove probleme nisu izmjene zakona i tome slično, već prosvjedi i ometanja provođenja zakona, odnosno da će se za Hrvatsku i bolja zakonska rješenja u Hrvatskom saboru zalagati aktivistica kontroverzne prošlosti i stavova, nego sveučilišni profesori. Ako je tako, onda u Hrvatskoj, odnosno trećoj izbornoj jedinici, uistinu imamo ozbiljni problem neshvaćanja da rješenja za probleme ma kakvi bili u uređenom društvu treba tražiti u okviru institucija sustava, a ne izvan njega, odnosno na ulici.
