„Kammersänger“ (komorni pjevač) počasna je titula i najviše priznanje koje operni umjetnik može doživjeti u njemačkome i austrijskome opernom svijetu. A takvu je čast potkraj svibnja doživio nekadašnji učenik varaždinske Glazbene škole, rođeni Čakovčanin, bariton Miljenko Truk (46). Prije njega od hrvatskih umjetnika takvu su počast doživjeli bariton Vladimir Ruždjak 1962. u Hamburgu i godinu poslije slavni bas Tomislav Neralić u Berlinu.
Po završetku izvedbe Bizetove opere „Carmen“, 22. svibnja, na pozornici operne kuće četvrtog po veličini njemačkoga grada Kőlna, okupio se cijeli ansambl, solisti, zbor i orkestar i pred raspoloženom publikom intendantica dr. Birgit Meyer pročitala je odluku Grada Kőlna i pokrajinskog ministra kulture o dodjeli titule „Kammersänger“ njihovu pjevačkome miljeniku Miljenku Turku. Ovom se prigodom valja podsjetiti kako su njemački kritičari bili vidoviti kada su Miljenka prije 20 godina proglasili „najperspektivnijim mladim pjevačem Njemačke“.
Dva dana poslije slavlja, Miljenko je na nekoliko dana doletio u Hrvatsku, kako bi veselje podijelio s obitelji u Čakovcu, posebice s majkom Hildom, kojoj je obećao kako će je voziti u Vukovar, na proslavu 60. obljetnice njezine mature.
-Na aerodromu u Zagrebu iznajmio sam rent a car vozilo i dovezao se u rodno Međimurje. Vožnja do Vukovara bila je emotivna, iz više razloga – veli Miljenko na čiji se račun sada šale kolege u Operi, pitajući ga je li ga sada moraju oslovljavati „sa Vi“ i nakloniti se kad ga sretnu.
Komplimenti varaždinskim profesorima
Dodjela počasne titule „Ks“ priznanje je i Miljenkovoj profesorici solo pjevanja u varaždinskoj Glazbenoj školi, Dariji Hreljanović, koja se uspjesima svojih učenika svrstava među najbolje vokalne pedagoge u Lijepoj Našoj.
-O profesorici Dariji samo sve najbolje. Uvijek je bila nasmijana i točno onakva kako sam zamišljao da bi jedna operna pjevačica trebala biti. Dobra i informirana u svemu što bi jedan operni pjevač trebao znati. Poslala me u svijet rekavši neka idem van „jer ovdje neću imati ni za kruh“. I imala je pravo! Često se sjetim srednjoškolskih dana i svojih učitelja, razrednika Darija Milkovića, profesora violončela. To je bilo zanimljivo, jer ja s instrumentom nisam imao veze. U divnom su mi sjećanju i prof. Vladimir Ščedrov, Marija Pucko, Ivan Mežnarić…a posebice Davor Bobić koji mi je predavao kompoziciju. S njim je bilo zabavno na satu. Uživancija. Čujemo se s vremena na vrijeme i bio bih presretan pjevati u njegovoj operi koju sklada, ali i debitirati na Varaždinskim baroknim večerima, kaže Miljenko.Već više od godinu dana docent solo-pjevanja na Internacionalnoj akademiji za glazbu u Kölnu. Studenti su mu mladi Koreanci kojima se kao pedagog ponosi dajući im „točno ono što su meni moji profesori davali i dali tijekom svih godina mojega školovanja, a to je radost i sloboda pjevanja te uživanje i predanost u svojem zanimanju“.Ne razmišlja o prijelazu u neku veću opernu kuću.-Nikad o tome nisam razmišljao jer sam zadovoljan u Kőlnu. Pjevao sam super uloge za jednog baritona. Praktički sve osim teških Verdijevih uloga jer ja sam ipak lirski bariton. Etablirao sam se i postao miljenik publike, objašnjava.I dok još nismo ispili „malu crnu“ zazvoni mu mobitel. Agent mu javlja da u siječnju iduće godine, u glasovitoj Tonhalle u Düsseldorfu, pjeva u koncertnoj izvedbi Wagnerova „Tristana i Isolde“, s Düsseldorfskim simfoničarima pod ravnanjem mađarskog šef dirigenta Adama Fischera.
-Premda sam bariton, pjevat ću tenorsku ulogu Melota, koju sam već pjevao prije dvije godine u Münchenu, Baden-Badenu i Hamburgu, pod ravnanjem slavnog ruskog dirigenta Valeryja Gergieva, napominje Turk.
Susret s Ivom Hraste - Sočo
Tijekom kratkog boravka u Hrvatskoj, Miljenko se susreo i s imenovanom intendanticom zagrebačkoga HNK, dr. Ivo Hraste Sočo s kojom se poznaje iz vremena kada je u Beču bila ataše za kulturu u hrvatskome veleposlanstvu, a on je gostovao u tamošnjoj Volksoperi. Sasvim je izgledno kako će iduće sezone, kada Iva Hraste Sočo i službeno preuzme dužnost, gostovati u HNK ulogom Papagena u „Čarobnoj fruli“.
-Volio bih da me čuje publika u HNK jer Papageno je jedna od mojih najomiljenijih i najviše pjevanih uloga, a ovih dana u Kőlnu obnavljamo „Čarobnu frulu“, koju je Mozart skladao na samrti. U HNK sam nastupio davne 2003. godine, kada sam pjevao Silvija u Leoncavallovoj oper i „Pagliacci“. Bilo je prilika za još koje gostovanje, ali uvijek je problem s usklađivanjem termina, posebice ako ste u stalnom angažmanu, veli Turk, koji nas je razveselio viješću kako će 9. srpnja pjevati u Zmajevu vrtu, obiteljskome imanju Kristijana Valkaja u Železnoj Gori, zajedno sa sopranisticama Ivanom Lazar i Blankom Tkalčić te jednim tenorom čije ime još nije poznato, a orkestrom mladih zagrebačke Muzičke akademije dirigirat će Matija Fortuna.
