Prije svega, hvala na zrncu razuma, koje ste čitateljima ponudili u moru ludila kojim je preplavljen Varaždin, ali i šire, nakon emitiranja televizijske emisije Provjereno i slučaja „psihijatar“. No, vaša namjera objektivnog pristupa, čini se, ostala je usamljena jer, sudeći prema hajki, koja se evidentno provodi u mnogim drugim medijima, portalima i društvenim mrežama - sve je manje prostora za razum i trezvenu reakciju, koja vodi do barem relativne istine, piše čitateljica Varaždinskih vijesti, čiji su podaci poznati redakciji, a zatim daje svoj osvrt na tzv slučaj psihijatar., koji donosimo u nastavku.
Prema svemu do sad viđenom, psihijatar je u javnom prostoru već „osuđen“, postoje svjedočenja, tužitelji, istražitelji, suci…Još samo nedostaje vrsta i visina kazne. Ljudi stvaraju svoja, uglavnom, osuđujuća uvjerenja, a oni koji drugačije misle izvrgnuti su momentalnoj osudi i vrijeđanjima (dovoljno je pogledati društvene mreže ili komentare na portalima).
Nemam namjeru propitkivati je li taj čovjek doista takav kakvim je prikazan; je li zlostavljač, monstrum, bolesnik (kako ga nazivaju), je li tolike godine sve ono što mu se stavlja na teret, stvarno radio. To će, nadam se, istražiti i dokazati oni koji su za to kvalificirani, kompetentni, stručni i odgovorni. Bar se nadam, kao i da će znati odvojiti manipulaciju od stvarnosti.
Želim se osvrnuti na nešto drugo i javno postaviti pitanja koja vise u zraku i izazivaju istinsko čuđenje. Prije svega, i bez spominjanja imena psihijatra, u maloj se sredina brzo sazna o kome je riječ. Tome su najviše doprinijele i dvije ključne osobe, akterice glavne optužbe u emisiji, bivša nevjenčana supruga i njezina majka. One koje su najduže „znale sve o raboti“ psihijatra, bile dio njegovog života. Kako sada na velika vrata u javnost, ako je on, zlostavljač bio to i prije, a ona, osoba P, njegova žrtva, majka je njihovog zajedničkog djeteta i živjeli su kao obitelj? Ne radi se o neukim osobama jer obje, i majka i kći su fakultetski obrazovane osobe. Štoviše, majka radi s ljudima, stručna je osoba!
Priča ima podlogu, a to su, nažalost, borba za skrbništvo nad djetetom i osveta. Gospođa majka i njezina kćerka odlučile su svoje živote staviti na raspolaganje javnosti u ime navodno plemenitog cilja. Je li to hrabrost ili pak ludost, pitanje je koje svatko normalan postavlja, dakle, izložiti sebe, svoju obitelj, obiteljske tajne itd. sudu javnosti koji nije nimalo bezazlen.
Je li osveta slađa od vlastitog mira i što je još puno važnije, od prava djeteta na sretno odrastanje i život bez sramotnog tereta?
Dijete prije svega zna tko mu je otac, zna da je voljeno, da ga otac nikad nije napustio, već se bori za nj, da je obožavano i u očevoj obitelji, bez obzira što je voljom majke udaljeno i manipulirano.
Jesu li baka i majka svjesne što su tom djetetu učinile dugoročno, za čitav život – javno izvrgle linču i monstrumom mu proglasile oca. Čak da sve to on i jest, zbog djeteta koje se štiti od takvih trauma, izabire se sasvim drugi način. Ovako su mu stavile teret koji će nositi čitav život, da je dijete monstruma. Barem bi baka to trebala znati, ovako je i ona uvrijedila svoju struku. Ne postoje viši interesi od malodobnog djeteta, pogotovo vlastitog, bez obzira kakva se priča prodaje. Dijete štite zakoni, a i Dječja pravobraniteljica tu ima posla.
Sljedeće pitanje koje se otvara, koji je interes osobe N.B. koja tako snažno gura ove osobe u prvi plan i zapravo ih iskorištava u obračunu sa psihijatrom?
Čovjek u medijima, pogotovo društvenim mrežama, provodi neviđenu hajku, otvoreno poziva na linč, obmanjuje javnost, koja s pažnjom prati sagu o psihijatru monstrumu. On sebe predstavlja kao uvaženog psihoterapeuta s reputacijom, kojem se treba apsolutno vjerovati kad nešto kaže, poput onog da je spasio 100 života. Sad je pitanje gdje i kako? Kojim to radnim iskustvom može dokazati stručnost i opravdati svoj uspjeh ? Svojim seansama psihoterapije, koje radi ilegalno, na crno i dobro naplaćuje? Čak se bez sustezanja oglašava na društvenim mrežama pa se postavlja pitanje čiju on to zaštitu ima? I za njegovu bi se rabotu moglo javiti poprilično svjedoka.
Biti u javnosti, znači računati i na ta pitanja, ovo je mala sredina, bar bi toga trebao biti svjestan. Ukratko, Varaždin opet postaje grad-slučaj, izgubilo se povjerenje, prije svega u ljude u zdravstvenom sustavu, koji je ionako na koljenima. Putem se izgubila vjera u istinu i pravednost, zaštićenost slabih, dostojanstvo čovjeka i obitelji. Zašto? Kome je to u interesu?
