Varaždinski biskup Bože Radoš uputio je vjernicima svoju Uskrsnu poruku koju prenosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre,
mi, djeca Crkve kroz ove dane išli smo u hodu s Isusom. Crkva, učiteljica i majka, vodila nas je u dvoranu posljednje večere, na križni put do kalvarije i zaustavila nas je pred grobom, u kojem je položeno mrtvo tijelo Isusovo, navaljen veliki kamen i grob je zapečaćen.
Nema više hoda, sve je stalo, zašutjelo, u grobu je onaj koji je bio lučonoša dobrote, ljubavi i mira. I Njega, koji je znao otimati mrtve od smrti, progutao je mračni grob. Smrt je stavila još jedan pobjednički pečat i uvela u napast da je 'mržnja' pobjednik nad dobrotom i ljubavlju, nasilje nad mirom. Nasilnici su protagonisti povijesti ljudskoga roda.
Ali Evanđelje ne bi bilo dobra, radosna vijest, kada bi opisivalo pobjedu groba, kada bi 'zapečaćeni kamen' Velikoga petka bila zadnja njegova riječ. Bog otvara novo neočekivano poglavlje, za ljude najljepše; pripovijeda o pobjedi nad grobom: kamen je otkotrljan, grob je prazan, Isusova mrtvog tijela više nema u grobu. Smrt više nema posljednju riječ.
Ovo je uskrsna poruka: Život pobjeđuje. U grob je položena, ušla je ljubav. Gdje ljubav ulazi, smrt izlazi – moguće je nadvladati smrt! Ovo je poruka ljubavlju ispisana na Isusovom grobu; Grob je otvoren – prazan, samo se na njemu može pročitati, upisati u srce i kao otvoreno, živo pismo, Evanđelje, i prenijeti drugima da iz žive knjige – srca pročitaju: Život je pobijedio.
Isusov grob otvara i naše grobove! Jesu li svi otvoreni? Koliko je grobova u današnjem svijetu ostalo zatvoreno i nakon Isusova uskrsnuća? Ne možemo zatvoriti oči pred grobovima našega svijeta i vremena. Nama najbliži, najvidljiviji u grobovima Ukrajine. Kamen ljudske mržnje, zlo rata svakodnevno pečati grobove i masovne grobnice, pa i prijeti da će dokotrljati veliki kamen i zapečatiti Zemlju – učiniti je grobom.
Tu si i 'zatvoreni grobovi migranata' čiju tajnu čuvaju morske dubine. Pričaju o djeci i majkama koji su sanjali svoju 'pashu' – 'prijelaz' s obale ropstva i bijede na obalu slobode i blagostanja. Gurnuti su u lake i trošne čamce ljudske obmane i pohlepe, a svi snovi su razbijeni i nade pokopane pod tvrdu stijenu naših predrasuda, nepovjerenja i bojazni da će im oni ugroziti 'normalan život'.
Postoje i grobovi u srcu, posebno su hladni i teški oni u kojima je ubijen i pokopan bespomoćni život. Tu su i grobovi u kojima su pokopane veze bračne ljubavi, prijateljstva, grobovi unutarnjeg siromaštva. Je li Uskrsli došao otkotrljati ovaj kamen!?
Vratimo se kamenu s Isusova groba. Kamen s Isusova groba otkotrljao se 'sam od sebe', Božjom snagom i bez ljudske suradnje, jer je trebao biti znak za nas; ali kamenje na mnogim grobovima našeg vreme na ne kotrlja se 'samo od sebe': potrebna je naša suradnja, potrebna je ljubav koja po nama teče…
Gdje ljubav ulazi, smrt odlazi. Ljubav koja ispunjava srca sposobna je isprazniti grobove. To je bila istina za Isusov grob, ispunjen neizmjernom ljubavlju; to vrijedi za sve naše grobove, velike i male. Grobovi će se početi prazniti kad naše srce bude ispunjeno ljubavlju i pravdom.
Braćo i sestre,
dopustimo da u naša dušu, naš grob bude položeno Isusovo tijelo, tijelo ljubavi koje iznutra grije. Dopustimo da ljubav otkotrlja kamen sebičnosti, koji nas pritišće.
Neka ljubav ispiše u dušu svakoga od vas radosnu poruku života koju prenesite jedni drugima: Krist je živ, Krist je uskrsnuo.
Sretan vam Uskrs!
Bože Radoš, varaždinski biskup
