U Varaždinu djeluje još nekoliko urara, a jedan od njih je urarski obrt Mumlek, koji posljednjih 14 godina radi u prolazu između Kukuljevićeve ulice i Varaždinske tržnice. Prije četiri godine obiteljski je posao od oca Radoslava preuzeo sin Damir Mumlek i to, kako nam govore, prije svega zbog očuvanja tradicije “jer je teško ugasiti nešto što traje više od 40 godina”.
Gospodin Radoslav je nakon 42 godine radnog staža odlučio otići u zasluženu mirovinu, a sin Damir, inače glazbeni pedagog, uz svoj posao glazbenog podučavanja, nastavio je paralelno voditi i očev urarski posao.
- Odlučili smo se na to jer nismo željeli da sve propadne. Puno nam znači to što se naše urarstvo održalo i opstalo; ali najmanje zbog zarade jer je to zanat koji izumire. Otac je i otišao u mirovinu jer mu se nije isplatilo više raditi, a ja sada kombiniram glazbenu poduku i urarski posao. Neisplativo je jer nema toliko popravaka, tako da se najveći dio posla kod urara danas svodi na promjenu baterija u satovima i popravke remenčića na ručnim satovima. Ima ljudi koji donesu stare mehaničke ure na popravak, ali kad se to jednom servisira, taj sat radi još narednih 20 – 30 godina bez problema, jer to nije potrošna roba kao danas, tako da tu za nas više nema puno posla - govori nam Damir Mumlek uz osmijeh ističući princip nekadašnje proizvodnje, kad su se uređaji za kućanstvo proizvodili da traju desetljećima, uz povremeni servis, za razliku od “moderne” elektronike i jeftine plastike gdje se ništa ne popravlja nego se, nakon puno kraćeg roka trajanja, baca i kupuje novo.
Oni svojim specifičnim vještinama i znanjima još uvijek prkose takvoj “ekonomiji”, ipak svjesni da ne mogu promijeniti globalna kretanja, pa dokle ide, ide...
