Povodom aktualne saborske rasprave o dosadašnjem radu Hrvatske narodne banke (HNB), Udruga Franak osvrnula se na njeno djelovanje, navodeći pritom brojne zamjerke.
Članovi udruge ističu svoje nezadovoljstvo radom HNB-a te ponovno traže ostavku guvernera HNB-a Borisa Vujčića.
Priopćenje Udruge Franak donosimo u cijelosti:
"Udruga Franak nije zadovoljna radom toga tijela, dapače, vrlo smo razočarani. Pogotovo zbog toga što nakon niza godina i velikih pogrešaka i propusta u reguliranju tržišta, počevši još od dopuštanja ponude CHF indeksiranih kredita, guverner HNB-a i HNB i dalje ne pokazuju niti jednu naznaku da shvaćaju ulogu koju bi kao regulator poslovanja kreditnih institucija morali obavljati te nastavljaju inzistirati na svojim pogreškama.
Iako HNB ustrojstveno po zakonu mora imati, i formalno ima Ured za zaštitu potrošača, to tijelo de facto isključivo vodi brigu o bankarskom sustavu. Za građane Republike Hrvatske, potrošače, klijente tih istih poslovnih banaka nikada nisu pokazali ni najmanje zanimanje, zaboravljajući da upravo zadovoljni klijenti čine bankarski sustav stabilnim. Navedeno je najbolje možda iskazao sam guverner Boris Vujčić u vjerojatno neplaniranom trenutku iskrenosti: "Poanta regulatora je da učini bankovni sustav stabilnim i sigurnim, a ne da štiti one koji uzimaju kredite".
Slijedom iznijetoga želimo nabrojiti dosadašnje propuste HNB-a, kako bi podsjetili javnost na velike greške HNB-a, kao i zato jer se u Saboru RH, prilikom rasprave o izvještaju HNB-a iz 2014., tek usputno spominjao „slučaj Franak“, iako je upravo taj slučaj razotkrio sve nezakonitosti u poslovanju banaka te ukazao na HNB kao tijelo koje je sve to dozvolilo i još uvijek dozvoljava. Propusti HNB-a bili su sljedeći:
- HNB, iako je bio potpuno svjestan rizičnosti CHF kredita za građane RH (što im je kao regulatoru i posao) nije zabranio visoko toksične i opasne kredite indeksirane u CHF valuti, niti su bilo kojim instrumentom ili mjerom destimulirali banke da takve kredite uopće daju u ponudu. Takvo stanje trajalo je četiri godine bez ikakve reakcije.
- HNB, ako već nije takve kredite zabranio (kao npr. Republika Austrija), nije niti upozorio građane na visoki rizik CHF indeksiranih kredita niti je obavezao banke da svoje klijente moraju upozoriti na takve rizike, uz dodatno potpisivanje obrasca za prihvat visokog rizika takvih kredita (kao u Republici Austriji).
- HNB je dopustio ugovaranje visokorizičnih kredita s kombinacijom visokog CHF valutnog rizika i visokog kamatnog rizika (ugovorena je u svim kreditima kamata koja se određuje jednostrano odnosno nezakonito), a nije ni reagirao prema bankama kada je tečaj CHF rastao, Libor i Euribor padao, ni kada su banke građanima neopravdano za cijelo to vrijeme jednostrano i nezakonito povećavale kamatne stope. Tim nedjelovanjem te sudioništvom u nezakonitom i netransparentnom postupanju banaka HNB je građane izložio nerazumno visokom riziku neotplaćivanja kredita, generirajući i sistemski rizik u smislu povećanja postotka nenaplativih kredita i pada kreditiranja na nulu.
- HNB, nakon 1.1.2014. odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, u situaciji kada su banke jednostrano i nezakonito sve nezakonito povećane kamatne stope u svim kreditima pretvorili u lihvarske kamatne marže, opet nije ničim reagirao čime je otvorio put naplati stambenih kredita u skoroj budućnosti po zakonskoj zateznoj kamati, što je nečuveno.
- HNB se nije obazirao niti kada je Udruga Franak upozorila na kršenje citiranog zakona na način da banke nisu s klijentima ugovorile aneks o promjeni kamatne marže, pa čak ni danas nakon što je doneseno nekoliko desetaka prekršajnih kazni koje su utvrdili Prekršajni sudovi u RH, HNB sve zataškava.
- HNB nije reagirao niti nakon donošenja prvostupanjske niti nakon pravomoćne presude iz 2014. godine u kolektivnom postupku u „slučaju Franak“ (kasnije potvrdio i Vrhovni sud RH u svibnju 2015.), u kojim presudama se u potpunosti potvrdio nezakoniti rad banaka kod jednostranih promjena i određivanja kamatne stope, iako se radi o preko 5 milijardi opljačkanih kuna od građana i to bez uračunavanja zateznih kamata. HNB se cijelo to vrijeme ponašao i ponaša kao da to nije problem HNB-a, nije nikada radio superviziju zbog tog slučaja, nije kaznio banke niti jedinom jednom kunom kazne, niti je naložio bankama provođenje bilo kakvog postupka dogovornog povrata preplaćenih kamata oštećenim građanima. Sve to je nevjerojatno kada znamo da se u Europskoj Uniji, SAD-u i u drugim razvijenim zemljama, kada se utvrdi i najmanji nezakoniti rad banaka, banke javno i strogo novčano kazne (u milijunskim iznosima) te se bankama nalaže kako moraju vratiti nezakonito stečena sredstva oštećenim strankama.
Da HNB nastavlja takvu praksu te da ne namjerava odustati od takve prakse, u kojoj se zapravo poistovjećuje s osam najvećih poslovnih banaka, ukazuje i recentno postupanje toga tijela koje se očituje u sljedećem:
- Permanentno skrivanje informacija, kontinuirano lažno informiranje, svjesno sabotiranje donošenja bilo kakvog zakonskog rješenja za „slučaj Franak“ (iako je HNB bio svjestan da su građani oštećeni što je i potvrđeno presudom VSRH), navodno inzistiranje na nekakvom socijalnom modelu pravde, iako se zna da su svi građani podjednako oštećeni, i to takvom u kojem bi poslovne banke određivale tko zavređuje socijalni status te bi na taj način „očistili“ svoje bilance od loših kredita.
- HNB za cijelo vrijeme trajanja konverzije CHF indeksiranih kredita u Euro kredite, te još uvijek, ne želi dostaviti podatke o povijesnom kretanju euro kamatnih stopa poslovnih banaka, svjesno obmanjujući javnost kako ne posjeduje te podatke.
- Najnoviji slučaj koji dokazuje kako HNB štiti nezakonito poslovanje banaka jest odbijanje odgovora na upit Udruge Franak koja je tražila da HNB odgovori kod kojih je banaka utvrđena povreda Zakona o konverziji, o kojim se nezakonitostima radi te koje je sankcije bankama HNB izrekao. HNB je rješenjem ustvrdio kako ne želi odgovoriti na pitanja Udruge Franak, jer bi odgovor negativno utjecao na povjerenje u banke, na financijski sustav te kako to radi zbog „izvanrednog značaja potrebe zaštite tog dobra“?! Samo ukoliko HNB bezakonje smatra vrijednošću koju valja zaštititi, onda rješenje HNB-a ima smisla.
Nakon svega nabrojanog, zbog činjenice da HNB ne obavlja svoje zakonom povjerene mu dužnosti regulatora poslovanja banaka u Republici Hrvatskoj, zbog činjenice da ne štiti potrošače koji se moraju organizirati sami, zbog činjenice da i danas zataškava nezakonito poslovanje banaka uslijed čega je upravo na HNB-u odgovornost za uništenje mnogih obitelji, ali i za smrt pojedinaca koji su zbog svega ostali bez zdravlja ili su nažalost digli ruku na sebe - Udruga Franak i dalje ostaje pri svojem zahtjevu još iz travnja 2015. godine, kako guverner HNB-a Boris Vujčić mora bez odgode ponuditi svoju ostavku. Udruga Franak će, štoviše, pored smjene vodstva HNB-a, u narednom periodu tražiti i rješenja izmjenama zakonodavstva RH u pogledu odgovornosti i nadzora rada samog HNB-a."
