Kakvo pravosuđe ima to Hrvatska, kad u samostalnost, nepristranost i stručnost sudaca, čini se, ne vjeruju čak ni njihove kolege, suci!? I to do ne u nekoj periferiji, nego u Zagrebu, i to još suci najviših sudova! Naime, da suci nisu samostalni u svom radu, barem oni na zagrebačkom Županijskom sudu – čiji bi suci trebali biti jedan od perjanica hrvatskog pravosuđa - ne vjeruje Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda RH, a da je u pravu ili bi se s time mogla složiti javnost, slaže se i Vrhovni sud RH, iako tumači da zapravo nije tako, već je nešto drugo posrijedi…
Ova, gotovo nevjerojatna činjenica, može će iščitati iz nedavnog rješenje Vrhovnog suda RH, koji je prihvatio prijedlog Miroslava Šeparovića da neki drugi sud umjesto zagrebačkog Županijskog suda odlučuje o njegovoj i žalbi profesora Pravnog fakulteta Vjekoslava Miličića, protiv kojeg je Šeparovića pokrenuo postupak za klevetu jer ga je prozvao za plagijat. Na prvom je stupnju Šeparović dva puta dobio spor, ali je takvu nepravomoćnu presudu srušio Županijski sud u Zagrebu i postupak vraćao na ponovno odlučivanje.
Slijedom toga, Šeparović je od Vrhovnog suda zatražio prenošenje mjesne nadležnosti, što je Vrhovni sud prihvatio te odredio kao drugostupanjsko tijelo Županijski sud u Puli-Pola.
Obrazlažući okolnosti, koje izazivaju sumnju u nepristranost Županijskog suda u Zagrebu, Šeparović prvo navodi da su Ivan Turudić, sudac i predsjednik zagrebačkog Županijskog nekad bili u korektnim i kolegijalnim odnosima, dok danas - više uopće ne razgovaraju.
-Razlog tome je činjenica da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2015. godine, a u čijem donošenju je sudjelovao i podnositelj prijedloga M. Šeparović kao sudac toga suda, ukinuta pravomoćna presuda u kaznenom predmetu koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodio protiv optuženog Ive Sanader („slučaj H.“ i „slučaj I. M.“), a koje postupke je u prvom stupnju vodio sudac Ivan Turudić, a što je isti potom zamjerio podnositelju prijedloga, navodi se u Šeparovićevom obrazloženju zahtjeva za izuzeće zagrebačkog Županijskog suda.
Ali to nije sve. Šeparović, kako navodi, ima saznanja da je Turudić prilikom odlučivanja o žalbi protiv presude, koja je prvi put donesena u ovom kaznenom predmetu za klevetu, „izrazio neuobičajenu zainteresiranost za ovaj kazneni predmet, zatražio je na uvid kopiju presude i žalbe prije nego li je odluka Županijskog suda u ovom predmetu bila donesena, a takvo neuobičajeno postupanje predsjednika suda kod podnositelja prijedloga stvara subjektivni dojam da je nepristranost suđenja zbog toga kompromitirana“.
-S obzirom na subjektivni osjećaj podnositelja prijedloga da suci Županijskog suda u Zagrebu neće moći zadržati nepristranost zbog mogućeg utjecaja predsjednika suda na njih, po ocjeni predlagatelja, u ovom trenutku, postoje važni razlozi za prenošenje mjesne nadležnosti upravo zbog izrazito loših odnosa netrpeljivosti između predsjednika suda i podnositelja prijedloga, navodi se u rješenju Vrhovnog suda.
Vrhovni sud zaključuje da je Šeparovićev prijedlog osnovan.
-Imajući u vidu navode predlagatelja te činjenicu da iz javno dostupnih podataka proizlazi kako su u ovom trenutku doista narušeni i poremećeni odnosi između podnositelja prijedloga i predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, a koji sud bi trebao odlučivati u žalbenom postupku u kojem je predlagatelj privatni tužitelj, po ocjeni ovog suda navedena okolnost ne samo kod podnositelja prijedloga, kao stranke u postupku, već i kod opće javnosti, može izazvati opravdanu sumnju u nepristranost sudaca Županijskog suda u Zagrebu te je zbog toga nužno da se u daljnjem tijeku ovog kaznenog postupka kazneni predmet izmjesti na neki drugi stvarno nadležni sud, kako bi se osiguralo daljnje nesmetano vođenje postupka u ovom kaznenom predmetu i kako bi se na taj način izbjegla i najmanja moguća sumnja u nepristranost daljnjeg postupanja, a time će se istovremeno osnažiti i učvrstiti povjerenje u samu sudbenu vlast, obrazlaže Vrhovnu sud svoju odluku, naglašavajući da je to u „skladu s poštivanjem načela nepristranosti, odnosno potrebom da sud koji postupa i odlučuje u ovom kaznenom predmetu takav dojam ostavlja ne samo u odnosu na stranačku, već i u odnosu na opću javnost“.
Na kraju Vrhovni sud ipak napominje da se ovom odlukom „ni na koji način ne dovodi u pitanje stručnost, kvaliteta i objektivnost predsjednika i sudaca Županijskog suda u Zagrebu za odlučivanje u ovom kaznenom predmetu“.
-Međutim, radi ostvarenja principa maksimalne objektivnosti i neovisnosti, kao i radi potrebe da se takav dojam ostavi kod stranaka i u javnosti, što bi u konkretnom slučaju bilo dovedeno u pitanje zbog sumnje privatnog tužitelja u postupanje prilikom odlučivanja o žalbi na prvostupanjsku presudu, u ovom kaznenom postupku umjesto Županijskog suda u Zagrebu određen je za postupanje Županijski sud u Puli- Pola, kao drugi stvarno nadležni sud, navodi se u rješenju Vrhovnog suda.
Da je Vrhovnom sudu uistinu stalo do „maksimalne objektivnosti i neovisnosti, kao i radi potrebe da se takav dojam ostavi kod stranaka i u javnosti“ mogao poduzeti nešto pa da, primjerice, ujednači praksu javne objave presuda, a ne da novinari ne mogu dobiti nepravomoćnu presudu protiv varaždinskoga gradonačenika. To je, nedvojbeno, za građane važnije pitanje, osobito u vrijeme izbora, nego dvojba je li ili nije plagijat doktorsku rad predsjednika Ustavnog suda ”Dobrobit djeteta i načelo interesa djeteta u praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske”, iako ni to nije nebitna stvar. Dapače.
