-Nitko, pogotovo medicinari, neće reći da ne želi reformu zdravstva koja bi donijela boljitak građanima i zaposlenicima, da ne želi nove specijalizacije ili preventivne preglede građana. No, sve ono što je zamišljeno i navedeno u izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, lijepo stoji na papiru, ali ne rješava bitna pitanja i probleme koji postoje u našem zdravstvu. Stvari se pomiču puževim korakom, zdravstvena administracija je troma i spora, smatra zastupnica prim.dr.sc. Andreja Marić (SDP).
Što radimo
Financijska neodrživost, kako drži, najvažniji je problem u našem zdravstvu.
-Niske su cijene zdravstvenih usluga koje određuje HZZO, premali su limiti koji se dodjeljuju zdravstvenim ustanovama po tko zna kojim kriterijima pa dugovi za lijekove i potrošni materijal brzo rastu, a strukama u zdravstvu, koje moraju obaviti pripravnički staž, ne omogućava se da ga obave jer država ne osigurava dovoljan broj kvota, odnosno dovoljno novaca… Uz to, nedostaje djelatnika u zdravstvu koji su i neravnomjerno raspoređeni te nejednako opterećeni diljem Hrvatske, primarna zdravstvena zaštita osobito je kadrovski devastirana, prekovremeni sati se ne rješavaju, postoji administrativna preopterećenost. Uslijed svega toga, imamo visoku smrtnost od onkoloških i kardiovaskularnih bolesti te dijabetesa, ne prate se ishodi liječenja, duge su liste čekanja, a zdravstvena pismenost građana je niska, ukazuje.
Hoće li se to promijeniti skoro? Od početka ove godine država preuzima opće i županijske bolnice.
-Ministar Beroš tvrdi da time omogućava adekvatnije upravljanje zdravstvenim sustavom. Nažalost, ministar nas nije do sada uvjerio da je država dobar gospodar u KBC-ovima i KB-ovima, koji su već pod upravljačkom palicom države jer ove ustanove generiraju oko 70% ukupnog duga u zdravstva. Uz to, nismo vidjeli nikakva jamstva, planove i viziju kako će centralizacija bolničkog sustava pridonijeti financijskoj stabilnosti, rješavanju lista čekanja, povećanju dostupnosti zdravstvenih usluga građanima, rasterećenju zdravstvenih djelatnika... Nemamo odgovore na više puta postavljena pitanja: kako će se organizirati zdravstvena djelatnost u tim ustanovama i u kojem opsegu, koje djelatnosti će se obavljati, koji odjeli će ostati u bolnici, koja vrsta pacijenata s obzirom na dijagnoze će se zbrinjavati, gdje će raditi djelatnici ako se ukinu pojedini odjeli. Ministarstvo zdravstva planira na razini RH redukciju akutnih kreveta za gotovo 1.000, uz povećanje broja stolaca u dnevnim bolnicama te palijativnih kreveta. Prema nedavno dostavljenim dokumentima, zaista se u pojedinim bolnicama planira potpuno ukidanje pojedinih akutnih odjela, što je neprihvatljivo bez detaljnije analize. Ministarstvo je pritom dalo mogućnost protu argumentacije pa je važno da svaki odjel i svaka bolnica dobro argumentira zašto bi negdje bila prihvatljiva redukcija broja kreveta, a negdje ne, ovisno o broju kadrova, opremljenosti odjela, gravitirajućim pacijentima, broju usluga koje se pružaju, specifičnostima regije, itd, upozorava.
Kako naglašava, reorganizacija i poboljšanja u zdravstvenom sustavu su nužna, ali to se ne smije provesti na štetu pacijenata, kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite te uz nezadovoljstvo djelatnika u zdravstvu, zbog čijeg se rada i entuzijazmu nije urušio zdravstveni sustav.
Što rade drugi
Prema Godišnjem izvješću o radu stacionarnih zdravstvenih ustanova (GIORB), kako dodaje, HZJZ-a na stacionarnim odjelima bolnica bilo je 658.189 otpusta osoba liječenih tijekom 2022. godine (u 2021. godini je bilo 629.776, a u 2020. godini je bilo 581.093), uključujući boravke u bolnici zbog poroda, pobačaja i bolničke rehabilitacije. Od toga, 596.118 otpusta za osobe koje su liječene u akutnim bolničkim djelatnostima, a 62.071 u kroničnim bolničkim djelatnostima.
-Međutim, preko 50% zdravstvenog novca troše bolnice, više od nas u EU troši samo Cipar (53.02%), njega u kući čini nam zanemariv dio potrošnje (0.66%), dok za preventivu trošimo svega 4.4% zdravstvenog novca, a u starim članicama EU bar dvostruko više. Za dugotrajnu njegu izvan bolnica izdvajamo tek 2.65%, dok se primjerice u Austriji troši 13.1%, Irskoj 21%, Švedskoj 25%, Nizozemskoj 27%. U Sloveniji se izdvaja 37%, a za izvanbolnički sektor 33% zdravstvene potrošnje, dok je u Hrvatskoj za izvanbolničku skrb 16%, napominje.
U svim ostalim zemljama, kako dodaje, bolnička potrošnja također iznosi oko 30-40% jer se većina zdravstvenih problema rješava na razini primarne zdravstvene zaštite, do čak 75%.
-No kod nas je PZZ kadrovski devastirana, administrativno preopterećena i našim građanima je jednostavnije dolaziti u hitne službe bolnica nego kod svojih obiteljskih liječnika. Nužno je ojačati PZZ, a rasteretiti bolničku zdravstvenu zaštitu pa ne samo da će troškovi biti manji, već će i liste čekanja biti kraće jer će se zdravstveni djelatnici u bolnicama, u kojima se obavlja veći dio pretraga i pregleda na koje se čeka, moći organizirati u tom smjeru. Hrvatska je europski prvak u liječenju u dnevnim bolnicama, kod nas se taj oblik liječenja zagovara kao najpoželjniji model liječenja zbog manjeg zdravstvenog troška i kraćeg boravka u bolnici. U Hrvatskoj je taj udio 11% u ukupnoj zdravstvenoj potrošnji, iza nas je Rumunjska s 9.54%, Portugal 7.11%, Belgija svega 6.99%, ukazuje te dodaje da sadašnja administracija planira dodatno povećati broj stolaca u dnevnim bolnicama i povećanje broja palijativnih kreveta (što će administrativno rasteretiti akutne krevete u bolnicama), no i dalje se ne osnažuje vanbolnička skrb, a to mora biti prioritet.
