Duboku žalost i iskrenu sućut obitelji i bližnjima Kristiana Josipa Periša, pacijenta preminulog u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, izrazilo je Hrvatsko psihijatrijsko društvo, stručno društvo psihijatara iz cijele Hrvatske, koje se oglasilo povodom ovog tragičnog događaja, a radi „dobrobiti i zaštite dostojanstva osoba s duševnim smetnjama, ali i zaštita psihijatara kao medicinskih profesionalaca te psihijatrijskih ustanova“.
-Duboko smo potreseni ovim nemilim događajem. On je teško pogodio cjelokupnu hrvatsku psihijatrijsku zajednicu i uzdrmao povjerenje u naš rad koje smo desetljećima uporno gradili. Kao odgovorni građani podržavamo sve nadležne institucije u potpunom rasvjetljavanju okolnosti ovog događaja i sankcioniranju svih odgovornih, naglašavaju.
Kako dodaju, cjelokupna hrvatska psihijatrija ne smije promatrati kroz prizmu ovog tragičnog događaja.
-Vjerujemo kako hrvatska javnost zna da smo educirani profesionalci koji svoj posao obavljaju odgovorno, stručno i uz poštivanje etičkih načela, na dobrobit bolesnika koji su nam povjereni. Javnost najčešće vidi samo završni čin, a to je fizičko sputavanje pacijenta. Ono što mu prethodi uglavnom ostaje nevidljivo. Ne vide se sati provedeni u pokušajima razgovora, smirivanja, pregovaranja i uvjeravanja pacijenta da prihvati liječenje. Ne vide se liječnici i medicinske sestre koji nastoje spriječiti samoozljeđivanje, napade na druge pacijente ili ozljeđivanje zdravstvenih djelatnika. Ne vide se ni situacije u kojima se zdravstveni radnici suočavaju s fizički snažnim, teško agitiranim i nesuradljivim pacijentom koji pruža intenzivan otpor. U takvim okolnostima i sami zdravstveni radnici mogu osjećati strah, dok istodobno nastoje zaštititi pacijenta, druge prisutne osobe i sebe. Rizik od ozbiljnih ozljeda postoji na obje strane. Pacijent se može opirati postupku kojim mu se ograničava sloboda. Zdravstveni radnici pritom nastoje otkloniti neposrednu opasnost za njegov život i zdravlje, za sigurnost drugih pacijenata i za vlastitu sigurnost – ukazuju.
Međutim, kako naglašavaju, ništa od navedenoga ne može biti opravdanje za primjenu prekomjerne sile ili neprimjereno postupanje prema pacijentu.
-Fizičko sputavanje nikada ne bi smjelo biti prvi izbor. Ipak, u određenim okolnostima, kada su druge mogućnosti iscrpljene i postoji neposredna opasnost, može biti nužna mjera zaštite. Upravo zato o takvim postupcima treba govoriti odgovorno i objektivno. Pritom treba uvažavati prava, dostojanstvo i sigurnost svih uključenih te se dosljedno pridržavati pravnih propisa i stručnih smjernica, ukazuju.
Hrvatsko psihijatrijsko društvo smatra da se ovaj tragični događaj ne smije koristiti za diskreditiranje psihijatrijske struke i zdravstvenih djelatnika, kao i za stigmatizaciju osoba s duševnim smetnjama i za generaliziranje o psihijatrijskim
pacijentima.
-Ako se utvrdi odgovornost za pojedinačne postupke, ti postupci ne predstavljaju i ne smiju predstavljati sliku rada svih stručnjaka koji svakodnevno, u često iznimno zahtjevnim okolnostima, skrbe o osobama s duševnim smetnjama. Pozivamo sve dionike javnog prostora da budu svjesni težine javno izgovorenih riječi i štete koju one mogu nanijeti povjerenju u psihijatrijsku struku. To je struka koja liječi ljude koji zbog prirode svoje bolesti mogu biti izrazito nepovjerljivi, uplašeni i smanjenog uvida u nužnost pojedinih medicinskih postupaka. Potrebno je mnogo vremena, strpljenja i stručnog rada da se s pacijentom uspostavi makar minimalno terapijsko povjerenje. Vrlo je malo potrebno da se to povjerenje naruši. Zato pitamo: jesmo li se svi zapitali koliko dodatnog nepovjerenja, straha i mogućih agresivnih reakcija naši pacijenti mogu razviti kao odgovor na izjave koje doživljavaju kao potvrdu svojih strahova od psihijatrijskog liječenja? Posljedice takvih poruka ne snose oni koji ih izgovaraju. Snose ih upravo najranjiviji, osobe kojima je pomoć najpotrebnija, poručuju te dodaju da će Hrvatsko psihijatrijsko društvo i dalje zagovarati liječenje koje počiva na stručnosti, etici i poštovanju dostojanstva svakog pacijenta.
