Kandidaturu za predsjednika Republike najavio je Tomislav Jonjić, zagrebački odvjetnik i povjesničar, koji ima prvi plakat među ostalim najavljenim kandidatima: Zoranom Milanovićem, Draganom Primorcem, Ivanom Kekin i Marijom Selak Raspudić.
Bio je u zagrebačkoj Gradskoj skupštini s liste stranke Nezavisni za Hrvatsku, a u HSP je ušao još 6. travnja 1990. godine.
-To je moje prirodno političko okruženje, ali formalno sam neovisni kandidat, najavio je Jonjić.
Ne brine ga što neki prešućuju njegovu kandidaturu.
– Moju se kandidaturu u mainstream medijima organizirano prešućuje, ali nema veze. Bit će me, vjerujte mi, itekako i u tim medijima. Sudim to po broju ljudi koji me svakodnevno zaustavljaju na ulici i žele se sa mnom fotografirati. Bio bih spreman primati oklade o izbornom rezultatu Primorca i mene. Ja od svog odvjetničkog ureda, koji se nalazi u Ilici, ne mogu proći do Trga bana Jelačića, a da se putem ne rukujem i fotografiram s barem 200 ljudi, rekao je Jonjić.
Uvjeren je da će za njega glasovati biračko tijelo HDZ-a jer upravo on njihov „autentičan kandidat“, koji predstavlja „izvorni HDZ“, ali i DP-a.
- Računam da će ući u drugi izborni krug. A onda će se pokazati žele li Hrvati Jugoslaviju, Milanovića koji je gojenac komunističke partije ili mene, branitelja Domovinskog rata. Svoj glas će mi dati birači desnog centra i desnice, znači i HDZ-a i Domovinskog pokreta, vjeruje Jonjić, koji smatra da iza potpore HDZ-a Primorcu stoji nakana da predsjednik ostane Zoran Milanović.
Pozivajući da mu na izborima i drugi daju glas, pripadnici hrvatske političke emigracije i iseljeništava iz SAD, Kanade, Australije i Argentine iskazali su među prvima javnu potporu kandidaturi dr. Tomislava Jonjića.
-Razlozi naše potpore dr. Jonjiću i molbe da nam se pridružite i glasate za njega nisu potaknuti našim osobnim ambicijama, stranačkim odnosima, niti odbojnošću ili mržnjom prema bilo kojem drugom predsjedničkom kandidatu, nego osobnim uvjerenjem da je od svih drugih kandidata on najbolji i da bi njegov izbor za predsjednika države koristio Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Brojni domaći i svjetski problemi, kao što su gospodarska kriza, odlazak mladih Hrvata i hrvatskih obitelji u strane zemlje, nedostatak demokracije, porast korupcije, kršenje Ustava i državnih zakona, Rusko-ukrajinski rat, napetosti na Bliskom i Srednjem Istoku, zahtijevaju izbor kandidata koji će kao predsjednik države, suosjećajući sa svojim narodom, u dogovoru s predsjednikom vlade znati riješiti domaće probleme, a kroz suradnju s članicama Europske Unije i NATO-a međunarodne probleme. Upitajmo se tko je takav kandidat? Mogu li to biti kandidati koje imenuju i postavljaju oni koji su najodgovorniji za postojeće probleme, a sami ih ne znaju ili ne mogu riješiti? Ako usporedimo sadašnje predsjedničke kandidate, njihove karakteristike, osobnu i obiteljsku prošlost, političku i intelektualnu spremnost, vidjeti ćemo da je Tomislav Jonjić iznad svih drugih i da je njegov dosadašnji politički i profesionalni rad garancija dobroga hrvatskog vođe i budućega predsjednika, stoji u pismu koje su potpisali Neda Šarić, Šime Letina, Marko Špiranović, Ivan Katić, Slavko Katić, Jure Kaužljar, Petar Ivčec, Damir Radoš, Božo Baćak, Ivan Skenderović, Pero Galić, Pero Dugandžić, Ivan Barić, Ivan Slobodan Grbavac, Josip Stipić, Ivan Jakić, Tomislav Frković, Jure Dragičević, Mirko Hasenay, Dubravka Jurun i Anton Bruketa.
