U reakciji na našu najavu članka u tjedniku Varaždinske vijsti da će se na Gradskom vijeću Grada Varaždina, nakon neuspjelih pregovora, odlučivati o raskidu postojećih ugovora u vezi zbrinjavanja bala, varaždinski gradski vijećnik i potpredsjednik Gradskog vijeća te poduzetnik Davor Patafta olako iznosi svoje tvrdnje, izuzev u vezi jedne stvari.
Tako u uvodu ukazuje da smo „prije svega, sukladno profesionalnom novinarstvu mogli uopće pitati i druge strane čije slike i prezimena objavljujete da li oni imaju veze s tim“. Glede toga, nepobitna je činjenica da smo zamolbe u vezi točaka žurne sjednice Gradskog vijeća „drugim stranama“ poslali svega nekoliko minuta nakon što je iz Grada Varaždina stigla obavijest o njezinom sazivanju. Istina, već nekoliko dana ranije pričalo se da se nešto krupno sprema, štoviše to smo i preispitivali, ali s obzirom na sve što se do sada događalo u vezi bala teško je u to bilo u potpunosti povjerovati sve dok pozivi uistinu nisu poslani.
Međutim, usprkos našoj zamolbi, stav o namjeri stavljanja izvan snage spomenutih ugovora nismo još uvijek primili, osobito ne kontraargumente protiv njihovog raskidanja, izuzev primjedbe gradskog vijećnika i potpredsjednika Gradskog vijeća Davora Patafte da je „neodgovorno i nenormalno da su vijećnici danas, 18.2.2019.g. u 13.38 sati, dobili poziv na e-mail poruku da će sjednica Gradskog vijeća biti sutra (19.2.2019.) u 15.00 sati na kojoj bi se trebalo raspravljati i odlučivati o problematici baliranog otpada u Brezju, ugovorima, kompleksnim sudskim sporovima vrijednosti preko 200 milijuna kuna iako su o tome obaviješteni samo 24 h prije održavanja iste“.
O citiranom, nedvojbeno, moglo bi se raspravljati, ali kada su u pitanju bale, bilo je i okolnosti kada su se ključne odluke i dokumenti potpisivali tako žurno da se to činilo čak i na Božić ili koji dan ranije, i to daleko od očiju javnosti, a ne kao sada u Gradskoj vijećnici. Iako je takva žurnost iznenadila mnoge (pa i potpisnika ovih redaka), tada to nije bilo problematično, a sada je. Kako to?
Šteta je i da gradski vijećnik te potpredsjednik varaždinskoga Gradskog vijeća ne objašnjava zašto smatra „da se određena problematika oko rješavanja problema baliranog otpada rješava diletantski“, a osobito da se da na rješavanju problema baliranog otpada nije napravljeno gotovo ništa“. Kako je potonje moguće tvrditi kada su gradski dužnosnici mjesecima javnost uvjeravali da se pregovara pa da zato ne treba nastavljati sa sudskim postupcima? Ako su govorili neistine i radilo diletantski, zašto „druge strane“ nisu reagirale mjesecima, nego tek sada? Zašto nisu javno iznijele što točno i zašto traže?
No, kako bi se mogle opovrgnuti tvrdnje da se radi kada su dobro poznata imena odvjetnika koji u bili uključeni u, nažalost, propale pregovora? Kako se bi se mogle opovrgnuti tvrdnje da se radi kada je dobro poznato da je napravljen Plan sanacije odlagališta Brezje, koji je potvrđen i od strane nadležnog tijela? Bi li to mogli ishoditi diletanti? Ne treba li diletante ipak tražiti negdje drugdje?
Varaždinski gradski vijećnik i potpredsjednik Gradskog vijeća, međutim, potpuno je u pravu kada ukazuje da je navode iz svog članka novinar dužan provjeriti u sudskom registru da nije „niti uprava tvrtke na koju se odnosi predmetni ugovor, a niti u vlasničkoj strukturi već više od 5-6 godina“, iako ova tvrdnja ipak djelom čudi jer se u članku uopće ne navodi da je uvaženi gradski vijećnik i potpredsjednik Gradskog vijeća uprava tvrtke na koju se odnosi predmetni ugovor. Štoviše, jasno se navodi da su članice uprave T&H Investa Sandra Vlahek i Gordana Tisaj Blažeka, a ne Davor Patafta, zatražile informaciju kada će biti isporučene bale. Apsolutno je nejasno i zašto se ukazuje na spominjanje Lige za Varaždin, kada o njoj nema ni riječi.
Međutim, činjenica je da se navodi kako su „propali višemjesečni pregovori između predstavnika Grada Varaždina, s jedne strane, i tvrtki u posrednom (su)vlasništvu Davora Patafte te Petra Pripuza, s druge“. Navod oko posrednog suvlasništva uistinu nije u potpunosti točno što se tiče uvaženog gradskog vijećnika i potpredsjednik Gradskog vijeća, sudeći podacima koji su sada javno dostupni, ali ta netočnost nikako nije posljedica zle namjere narušavanja njegovog javnog ugleda, obmanjivanja javnosti ili nečeg sličnog, već uvriježenog mišljenja i napisa u javnosti (nekih vrlo svježih), a osobito spleta okolnosti. Naime, elektronski sudski registar nije bio u funkciji u trenutku pisanja članka kako bi se provjerilo tko stoji iza T&H Investa, slijednika TV7 VIS-a, poduzeća u ime kojeg je ugovor o interventnom zbrinjavanju bala 2008. godine potpisao Davor Patafta.
Sada, kada je elektronski sudski registar dostupan, vidljivo je da je T&H Invest osnovala tvrtka VN ULAGANJA, čiji je osnivač bio i Davor Patafta. Međutim, kao što je uistinu javno naglašavao pa i u Varaždinskim vijestima, to više nije, već je njezin jedini osnivač danas 2R-Consulting- und Immobilien GmbH, tvrtka registrirana u Grazu.
A tko je i od kada iza 2R-Consulting- und Immobilien GmbH, odnosno tko je (su)vlasnik tog poduzeća registriranog u Grazu? Da bi se to znalo, najbolje bi bilo otići u Austriju i provjeriti, ali zbog kratkoće vremena to nije bilo moguće. Stoga jedino preostaju podaci do kojih se može doći elektronskim putem, a oni govore da su njegovi suvlasnici Zdenko Patafta, otac Davora Patafte, te Bijanka Golub, supruga Davora Patafte!
Što uvaženi gradski vijećnik i potpredsjednik Gradskog vijeća želi postići svojom reakcijom kad je jasno da je tvrtka, koja polaže pravo na bale, u posrednom suvlasništvu njemu vrlo bliskih ili najbliže mogućih osoba? Zaštititi (samo) svoj ugled? Pokazati da bi se on u novonastalim okolnostima drukčije ponašao nego one? Kako to? Je li to moguće? Je li uopće moguće narušiti nečiji ugled već time što se navodi kao (su)vlasnik poduzeća, pa makar i nesvjesno krivo, pogotovo kada se ono ne sumnjiči za nikakvu nezakonitost? Te i slične dvojbe bit će prilike razjasniti na sudu, sudeći prema njegovoj najavi, ako ne već na sjednici Gradskog vijećaa gdje će se, ako ništa drugo, jasno vidjeti kome je uistinu i prije svega stalo do okoliša i razvoja Varaždina, pa makar i uz rizik plaćanja odštete (koja ne bi smjela biti veća od izgubljene zarade), a kome do nekih drugih stvari...
