Kao da nije dovoljno da se Varaždin i Varaždinska županija zadnjih dana spominju ponajviše kao „hotspot“ širenja zaraze korona virusa u Hrvatskoj pa i u Europi, a ne po postignućima gospodarstva, učenika ili tome slično. Ne, nekome to, kako pokazuju fotografije, nije bilo dovoljno pa je noćas odlučio iscrtati svastiku na sjajan Kopjarev spomenik, jedan od rijetkih u Varaždinu koji ima jasnu, svevremensku poruku: pazite na svoje susjede, ma tko oni bili i koliko različiti od vas, jer ako nećete i onda oni odu, sutra ćete na red doći i vi, i to samo zato što drukčije mislite, izgledate ili što već smeta vlastodršcima...
A „na red“ su tijekom II. svjetskog rata, nažalost i na veliku sramotu, itekako dolazili pripadnici židovske zajednice i neistomišljenici tadašnjeg režima u Varaždinu, kao i u drugim gradovima Hrvatske i dobro dijela Europe. Nakon što su donijeti rasni zakoni - najveća sramota NDH - varaždinski Židovi odvođeni su u te „radne“ logore u Hrvatskoj, ali i šire. Bez ikakve krivnje, samo zato što su bili Židovi.
Nažalost, ono što nije učinila ustaška vlast svojom brutalnošću, dokrajčila je kasnija, komunistička, koja je oduzimanjem vrijedne imovine za potrebe „novog poretka“ i „novih ljudi“ nagnala rijetke preostale Židove - ali ne i samo njih - da napuste svoja ognjišta…
Stradanje Židova, naravno, gubitak je prije svega za njih, njihove obitelji i židovsku zajednicu, ali ne i samo njih. Na to je ne tako davno jasno ukazao i varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok.
-Odlika gradova njihova je sposobnost prihvaćanja drugi i drugačijih, a bez te sposobnosti nema razvoja jer se gradovi temelje na inovaciji i razmijeni iskustva sa svijetom. Tome su, nesumnjivo, Židovi dali veliki doprinos mnogim našim sredinama, kao što u Varaždinu svjedoče brojni dokazi, rekao je Čehok prilikom otvorenja izložbe Židovi u Zagrebu u varaždinskoj sinagogi te postavio ključno pitanje: kako bi izgledale naše sredine danas da je kroz povijest u njima bilo više snošljivosti i razumijevanja.
Međutim, unatoč ovom, jasnom stavu gradske i državne vlasti, kao zacijelo i većine građana, nekima i dalje nije jasno što je što. Zorno to govori svastika i U na spomeniku svega stotinjak metara od sjedišta policije i nasuprot varaždinske sinagoge. Takvima treba odlučno stati na kraj, odnosno pronaći ih i kazniti ih. Ali ne s nekim novčanim ili sličnim kaznama. Jer to nije u prvom redu ekstremizam, pogotove ne organizirani, već teški kretenizam. Stoga treba autoru propisati da, primjerice, na središnjem gradskom trgu tisuću puta izgovor: „Ja sam taj koji je iscrtao svastiku i U na spomenik stradalim Židovima“.
Možda to njega ili njih uopće neće opametiti, ali barem će se pokazati da nisu u pravu oni koji, poput Pere Kvesića, danas otvoreno i krajnje drsko poručuju da je „Hrvatska ne samo propali projekt, nego je i sama zamisao stvaranja Hrvatske bila retardirana i nakaradna“ ta da se „ne možete realizirati lošu zamisao i očekivati nešto dobro"!?
Da, Hrvatska, nažalost, danas (još) nije zemlja kakvu bi trebala biti, ali to ne znači da i ne može biti, ukoliko će se pametno i ustrajno raditi te jasno se suprotstavi brojnim kretenizmima, netolerancijama, korupcijama i sl. I to ne samo kretenizmima crtača svastike, nego i onima od autora misli poput spomenute, navodne legende hrvatskog novinarstva i književnosti, za kojeg bi malo tko čuo da nije mlatio pare trećerazrednim erotskim štivom u sumrak Jugoslavije pa je stoga više nego jasno otkuda vjerojatno žal za tim, totalitarnim vremenima u njegovim poznim godinama…
