U varaždinsko Gradsko vijeće ušao je s liste HDZ-a kao nezavisni, a u idućem mandatu ga neće tu biti, ali bi mogao biti savjetnik Nevena Bosilja, ukoliko ovaj SDP-ov kandidat bude izabran za varaždinskoga gradonačelnika. Riječ je o prof dr. Vjeranu Strahonji, profesora s FOI-a, kojeg pitamo kako je došlo do toga.
Da nema izbora, to uopće ne bi bila tema. Logično je da gradonačelnici imaju savjete i savjetnike za pojedina područja ili teme. Gospodin Bosilj me pitao bi li bih bio član njegovog savjeta, ako postane gradonačelnik, i ja sam to prihvatio. Gospodina Bosilja poznajem kao korektnog čovjeka s kojim se može argumentirano raspravljati. On je čovjek s uporištem u čvrstoj struci, a ne šalabajzer kojeg je stvorila politika. Osim toga, prisjećam se da sam bio u sličnim tijelima, npr. krajem devedesetih kad se osnivalo veleučilište, za gradonačelnika Vojvode, ili za gradonačelnika Habuša u savjetu za visoko obrazovanje. Neki od tih savjeta su dali rezultate, a neki su postojali samo na papiru. Budimo realni, mi smo mali grad i intelektualni potencijal za mnoga područja je ograničen. Nužno je aktiviranje ljudi s kompetencijama za neko područje ili problem. Jedino smatram da se za to ne smije dobivati nikakva naknada, a posebno je zlo ako savjetnik kasnije dobije novac za projektiranje ili izgradnju onog što je osmislio i savjetovao gradonačelniku.
Struka je svugdje nužna. Velika šteta što su u upravnim vijećima kazališta ili muzeja nisu profesori koji djeci u školama stvaraju i prenose ljubav za kulturu i umjetnost. Šteta što u nadzornim odborima gradskih firmi nisu, umjesto političkih aktivista, ljudi s uspješnom poslovnom karijerom i potrebnim kompetencijama, ako ne pripadaju vladajućoj političkoj opciji. Velika šteta je što kod bitnih odluka i u povjerenstvima za prostorno planiranje nema predstavnika udruge arhitekata, nego oni eventualno mogu kao obični građani sudjelovati u javnom savjetovanju kad je sve gotovo.
Ipak, Bosilj je iz SDP-a, a vi ste ušli u Gradsko vijeće s liste HDZ...
Kao liberalu u duši, ne smetaju mi tuđa uvjerenja, niti svjetonazori, tako dugo dok ih ne nameće drugima i dok se ne širi u tuđi prostor silom, što g. Bosilj ne čini. Moja suradnja s kolegama iz HDZ-a je četiri godine bila korektna. Sigurno im ponekad nije bilo lako ako sam glasao drugačije od većine, ali nikada nisam doživio neki pritisak da postupam suprotno svojim uvjerenjima, niti sam prekršio nešto što smo se dogovorili. Uz to, siguran sam da novac za neke projekte ne bi došao u Varaždin, bez velikog angažmana gospode Stričaka i Habijana. Ubuduće se ne mislim aktivno baviti politikom, ali ni izbjegavati političare u širokom luku.
Niste li uvijek bili za proračun? Zašto?
Mislim da sam uvijek podržao proračun, uglavnom nakon što je prihvaćen i neki amandman iza kojeg sam stajao. Dva su razloga. Prvo, izglasavanje proračuna je preduvjet stabilnog financiranja i funkcioniranja školstva, kulture, vatrogasaca i sl., ali i preduvjet nekih projekata. Na primjer, ako se ne izglasa proračun u kojem je komponenta sufinanciranja, ne može se ostvariti financiranje reciklažnog dvorišta, energetske obnove škole ili nekog EU projekta. To jest svojevrsna ucjena, ali i realnost. Drugo, problem proračuna uglavnom nije u predloženim proračunskim tablicama, nego u programima i izvršenju proračuna. Kod nas stavke financijskog dijela proračuna i programa nisu čvrsto povezane, zato se tijekom izvršenja može promijeniti ulica koja će se uređivati, ili reći da je kopanje neke livade zapravo uređenje kolnih i hodnih površina. U EU projektima nema takve kreativnosti pa ćemo se plaćati penale.
Koja su dobra, a koja loša iskustva iz Vijeća?
Zadovoljan sam da nisam napravio neki kompromis, glasao za nešto ili sudjelovao u nečem zbog čega bi me bilo sram. Nisam prešutio kad sam mislio da trebam reagirati. Dobro iskustvo mi je što o mnogima koje sam susretao u gradskim službama ili na Vijeću imam bolje mišljenje nego prije četiri godine. Drago mi je što imamo novu knjižnicu, prostor Centra za mlade, pozornicu HNK, kružne tokove i maćuhice, bazen na Dravi i još ponešto. S druge strane, danas vidim ograničenja nekih ljudi, te organizacije i funkcioniranja Grada jasnije nego prije. Žao mi je što neki moji prijedlozi nisu prošli, ili da se od Vijeća i građana skrivaju neki dokumenti, bitni za odnošenje odluka. Žao mi je što se rad odbora Gradskog vijeća opstruirao.
Kada vam je bilo najteže i zašto?
Najteže mi je što je bez problema prošla, po meni, štetna integralna nagodba, te neke loše odluke o komunalnim djelatnostima ili aerodromu. Teško je svjedočiti lakoći stvaranja dugova koje će vraćati naša djeca i unuci.
Treba li Varaždinu promjena, odnosno nova vlast i gradonačelnik? Zašto?
Prije svega, mislim da treba drugačiji način upravljanja Gradom, otvorenost, transparentnost i odgovornost u svakoj fazi odlučivanja o javnom novcu, javnom prostoru i općenito javnim interesima. Na jako puno primjera bih mogao obrazložiti da to sada nije tako. U Varaždinu teško možemo zaobići takozvane integralne nagodbe i poslove koji su im prethodili, kao primjer netransparentnosti i neodgovornosti. Međutim, i onim projektima koji su napredni i korisni često nedostaje transparentnost, komunikacija s javnošću i trag donošenja odluka. Zajedništvo vidim kao zajedništvo različitih, a ne istomišljenika i interesno povezanih.
Potop klijentističko-populističke opcije u Zagrebu, dijelom se prelio na Varaždin, iako politika koja se hrani napuhanim proračunom, gdje se financijski tereti prenose na buduće generacije, ionako nije održiva. Činjenica je da je lokalna politika velikim dijelom zarobljena u pogrešnim odlukama i lopovlucima prošlosti, što nikakve vizije i dobre ideje ne mogu kompenzirati. Ne podcjenjujem dobre projekte i ideje, realizirane u Varaždinu protekle četiri godine te one koje su u planu i ne zazivam politiku nečinjenja koja je bila prije toga, ali za svaku šetnicu i fontanu koju jednom izgradimo moramo znati tko će ih održavati i koliko će to koštati. Isto je s institucijama, kvadratnim metrima prostora i društvenim sadržajima.
Zato, treba promjena, treba nam drugačija vlast. Čiste ruke su preduvjet. Tek tada možemo razgovarati o kompetencijama, sposobnosti i vizijama. Uostalom, velika promjena se već dogodila u Gradskom vijeću s Budimo grad. Fenomen je kako su uspjeli, usprkos medijskoj blokadi.
