Hrvatsko školstvo bazira se principima iz XIX. stoljeća: prikupljanju činjenica i znanja u atmosferi podređenosti autoritetu. No, danas znanja sve brže postaju zastarjela i važnije je ovladati vještinama, među kojima je najvažnija vještina učenja. Još važnije je razvijati otvoren duh i siguran karakter prilagođen suvremenom društvu, a sve to u kontekstu meta-učenja. Među vještine ubrajamo kreativnost, kritičko razmišljanje, komunikaciju, suradnju, a u karakterne osobine znatiželju, hrabrost, promišljenost, izdržljivost, vodstvo, piše Nenad Bakić za Jutarnji list u članku „Kurukulna reforma - zašto nije mogla uspjeti“ te poziva na diskusiju na portalu Eclectica, odnosno FB-u.
-Vrijednosti koje promoviramo u razredima danas, postaju naše društvene vrijednosti sutra. Zato je edukacija neraskidivo vezana s budućnošću cijelog društva. To je, uz demografiju, uvjerljivo najvažnija društvena tema, upozorava Bakić.
Mladog čovjeka, kako naglašava, ne treba tek prilagoditi “tržištu rada”, već razviti u životno sposobnu i duhom bogatu osobu.
- Predložena se reforma usmjerila na zamjenu sadržaja učenja, ali bez ozbiljnog, odnosno s napadno evazivnim pristupom… Stoga je bila osuđena na propast, a dodatna šteta koju bi donijela je uništavanje (ispuhavanje) reformskog potencijala, drži.
Naglašavajući da je za obrazovanje mladih, osim suvremenog kurikuluma, iznimno bitno i tko ih uči te je li motiviran, Bakić ponovno, kao i u svibnju također na portalu Eclectica, ukazuje da broj učenika pada, a istovremeno raste broj nastavnika u osnovnim i srednjim školama.
-Očito, imamo resursima značajno bogatije školstvo od prosjeka EU, ali i od šampiona europske edukacije, Finaca. To bi bilo odlično kad bi bilo u skladu s rezultatima. Nažalost, prema najrelevantnijem pokazatelju kvalitete školstva, PISA mjerenjem, tavorimo na izuzetno niskim razinama. Jasno, to ionako znaju svi roditelji, ali i poslodavci i drugi akteri. Rezultat je konzistentan po svim razinama edukacije, ocjenjuje.
Bakić naglašava da je „dodavanje resursa u školstvo davno prešlo granicu preko koje može donijeti korist, štoviše, štetno je i vjerojatno motivirano političkim kadroviranjem“.
- No, ako se nastavnici zapošljavaju “na silu”, među njima ima onih koji ili nemaju dovoljno stvarnog posla ili bi bili na nekom drugom radnom mjestu. Ovako veliki sustav se prilagođava lošijima, pa dobri ne mogu biti prepoznati i nagrađeni. Primjerice, mogli bismo smanjiti broj nastavnika u školama za 25%, povećati plaće u prosjeku 50%, a najboljima i 75%. Nastavnici moraju biti društvene zvijezde, ali to moraju zaslužiti. Prilagođavanje broja nastavnika broju učenika ne mora biti grubo, nego ponajprije uz prirodni odljev, 3,5%-4% godišnje, i stimulativne otpremnine, predlaže Bakić naglašavajući da u „ovom sustavu je malo zadovoljnih, a ponajmanje su to nastavnici“.
