Osim u vezi točaka presude zagrebačkog Županijskog suda protiv Ivana Čehoka i drugih okrivljenika, koje se odnose na ugovor o zbrinjavanju otpada i njegov aneks, odnosno kupoprodaju nekretnina na Banfici i u Ulici Vilka Novaka, a o kojima smo već pisali, USKOK je Vrhovnom sudu RH podnio žalbu i u vezi točke presude koja se odnosi na poslove oko varaždinske zračne luke. Prema toj, 4. točki prvostupanjske presude, Davor Patafta i Narcista Huljev zlouporabili su povjerenje u gospodarskom poslovanju, ali USKOK drži da je Čehok istovremeno zlouporabio položaj i ovlasti, a na to ga bi potaknuo Patafta.
Iznoseći argumente za svoju, dijelom osuđujuću, a dijelom oslobađajuću presudu, Županijski je sud ukazao da se Čehoka tereti da je kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlast te prekoračio granice svoje ovlasti tako da je drugome pribavio korist, a Patafta se tereti da je potaknuo Čehoka da kao službena osoba iskoristi svoj položaj i ovlast kako bi drugoj osobi pribavi korist, i to sklapanjem Ugovora o ulaganju i provođenjem dokapitalizacije Varaždin airporta u korist tvrtke Winair. Međutim, budući da nije došlo do sklapanja Ugovora niti je provedena dokapitalizacija, odnosno da Winair nije postao većinski vlasnik Varaždin Airport, nejasno je, smatra Županijski sud, koja je to korist pribavljena Winairu.
Nadalje, u odnosu na dio inkriminacije da su 22. rujna 2008. Čehok u ime Grada Varaždina, a Patafta u ime Winaira te Narcisa Huljev u ime Varaždin Airporta, bez odluke Gradskog poglavarstva i bez znanja nadležnih službi Grada, sklopili Ugovor o pristupanju Ugovoru o zajedničkoj suradnji u provedbi projekta ulaganja u razvoj aerodroma Varaždin, Županijski je sud ukazao da su članovi Gradskog poglavarstva na sjednici održanoj 10. lipnja 2008. pod 2. točkom dnevnog reda raspravljali o sklapanju Ugovora o zajedničkoj suradnji te je donesen zaključak kojim Gradsko poglavarstvo Grada Varaždina odobrava sklapanje Ugovora o zajedničkoj suradnji u provedbi Projekta ulaganja u razvoj aerodroma Varaždin između Grada Varaždina i Winair.
Glede dvojbe je li Diamond Aircraft Croatia ispoštovao svoj ugovor o podzakupu i izvršio potrebna ulaganja u razvoj aerodroma, Županijski sud izdvaja dijelove iskaza svjedoka te obrazlaže kako ne nalazi dokazanim da je Čehok neistinito predočio članovima Gradskog poglavarstva da DAC kao dotadašnji podzakupnik nije ispoštovao postojeći ugovor i izvršio potrebna ulaganja u razvoj aerodroma.
U odnosu na činjenični opis optužbe u kojem se navodi da je Gradskom poglavarstvu Grada Varaždina Čehok lažno prikazao da je društvo Zračna luka bezvrijedno, tvrdeći da ima temeljni kapital od samo 6.000 kn te da nema nikakve imovine, osim što ima aerodrom u zakupu, kao i lažnim tvrdnjama da dotadašnji zakupnik nije izvršio nikakva značajna ulaganja u aerodrom, iako se na to ugovorom obvezao, a sve zato da bi naveo članove Gradskog poglavarstava da odobre u formi zaključka sklapanje predugovora između Grada Varaždina i Winaira, Županijski sud ističe u presudi da je „temeljni kapital pasiva društva, a ne aktiva, dakle, društvo ne mora nužno imati, a najčešće i nema, na raspolaganju novce u visini temeljnog kapitala, niti iznos temeljnog kapitala utječe na tržišnu vrijednost nekog društva”.
Nadalje, prvostupanjski sud navodi da Zakon o zakupu poslovnog prostora ne predviđa provedbu javnog natječaja za davanje u podzakup poslovnog prostora u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, već za davanje istog u zakup, dok je za podzakup navedeno da je zabranjen, izuzev ako nije ugovorom dopušten.
