"Manjak radnika u Hrvatskoj svjesno je konstruirana laž. Ona se uporno ponavlja do te mjere da je postala općeprihvaćena činjenica, ali radi se o tome da poslodavci i političari namjerno obmanjuju javnost da u Hrvatskoj nedostaje radnika.
Istina je da Hrvatska ima višak radnika i stanovnika i taj višak se prelijeva preko granica. Hrvatski građani i radnici odlaze u inozemstvo zato jer za njih u Hrvatskoj nema kvalitetnih radnih mjesta niti pristojnih uvjeta za život - smatra Siniša Miličić, predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata (RIS) koji je u petak, 7. prosinca, u Varaždinu održao konferenciju za medije.
Miličić je, između ostalog, izložio stanje na tržištu rada u Hrvatskoj, s naglaskom na statističke pokazatelje za Varaždinsku županiju. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku broj zaposlenih u Varaždinskoj županiji na dan 31. ožujka 2008. godine bio je 52.904, dok je na isti dan 2017. taj broj iznosio 52.282. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Regionalni ured Varaždin pokazuju da je u zadnjih sedam godina broj osoba koje su izašle iz evidencije Zavoda, a da razlog pritom nije bilo zaposlenje ili samozaposlenje, iznosio više od 30 tisuća. S druge strane, ukupna godišnja kvota radnih dozvola za zapošljavanje stranaca u Republici Hrvatskoj za 2018. iznosila je 38.769.
- Dakle, broj zaposlenih stagnira već gotovo desetljeće, mogli bismo reći da u 9 godina nije stvoreno ni jedno novo radno mjesto, a pritom se nezaposlenost rapidno smanjuje – jasno je kako velika većina onih koji nestaju iz evidencije burze rada zaposlenje pronalaze vani. Oni pak koji ostaju izloženi su nikad nesigurnijim oblicima rada – skoro 90% novih ugovora o radu sklapa se na određeno vrijeme, rast troškova života ne slijedi adekvatan rast plaća, u radno intenzivnim industrijama radnici su izloženi radnim uvjetima i pritiscima koji ostavljaju trajne posljedice po njihovo zdravlje. Suprotno tvrdnjama poslodavaca i političara, svi ovi podaci pokazuju da su radnici u Hrvatskoj vrlo fleksibilni. Toliko fleksibilni da su spremni sjesti u autobus za Njemačku ili avion za Irsku i
promijeniti životnu i radnu sredinu. Poslodavcima takva situacija odgovora, jer umjesto da povise plaće i osiguraju kvalitetna radna mjesta, oni koriste ovu situaciju i zahtijevaju sve veće kvote za uvoz radne snage. Interesantni su im radnici iz bližeg okruženja ali kako je takvih sve manje nadaju se dolasku radnika iz Ukrajine, Filipina, Indije, Pakistana, Bangladeša - govore u RIS-u.
RIS-ovci su također predstavili projekt „Unapređenje socijalnog dijaloga kroz razvoj stručnih i kadrovskih kapaciteta regionalnih sindikata i organizacija civilnog društva“. Ukupan iznos projekta je 599.485,52 kuna te je u cijelosti financiran od Europske unije kroz Europski socijalni fond. Nositelj projekta je Regionalni industrijski sindikat, a partneri na projektu su sindikat Nova Solidarnost i udruga Centar za razvoj radničke participacije. Projekt je započeo u listopadu 2018. te traje 18 mjeseci.
Projekt će se iskoristiti za jačanje kapaciteta Regionalnog industrijskog sindikata i sindikata Nova Solidarnost kroz zapošljavanje novih radnika, razvoj stručnih znanja i vještina članova sindikata te povezivanje sa organizacijama civilnog društva. Kroz različite
oblike edukacija projekt će analizirati ulogu socijalnog dijaloga u našem društvu.
