Nakon suca Mislava Kolakušića, koji je prvi ukazao na nelogičnosti u načinu provođenja predstečajnih nagodbi i nekoliko puta javno izjavio kako su one “veća pljačka od privatizacije”, primjedbe na njih u posljednje vrijeme dolaze i iz odvjetničkih krugova.
Među njima su i odvjetnici iz jednog uglednog varaždinskog ureda s višegodišnjim iskustvom u postupcima predstečajnih nagodbi, a koji se slažu u jednome - predstečajne nagodbe treba ili u potpunosti ukinuti ili bi ih suci, uz pomoć vještaka, trebali znatno pomnije proučiti i tek onda odlučivati.
To se prvenstveno odnosi na tzv. planove financijskog i operativnog restrukturiranja, koji su tvrtke dužne priložiti sudu zajedno s prijedlogom za pokretanje predstečajnog postupka nad njima.
Copy-paste planovi
- Prvo i osnovno je što sudovi ne primjenjuju zakon na način da tumače cilj propisa. Česte su situacije da pojedini sudac ima desetke predstečajnih nagodbi i teško je da će detaljno analizirati plan restrukturiranja svake od njih, odnosno utvrditi što se želi postići, provjeriti je li sve navedeno u planu točno ili nije... Naprosto nemaju dovoljno znanja iz područja financija i ne mogu planove analizirati bez stručne pomoći. Za takvu pomoć nisu im osigurana ni sredstva ni vrijeme - primjećuje varaždinski odvjetnik.
Iz dosadašnjeg iskustva u predstečajnim nagodbama, kaže, primjećuje se da je većina planova restrukturiranja zapravo “copy-paste”, i to ne samo forme. Štoviše, jednom se susreo sa slučajem da je u zaključku plana stajalo ime drugog društva, također u predstečaju, umjesto onog na koji se on odnosio. Iako banalan, ovaj je primjer samo jedan u nizu nelogičnosti predstečajnih nagodbi u kojem još i više do izražaja dolazi činjenica što su se u tim postupcima pojavljivale praktički iste osobe.
Vidjelo bi se koji odvjetnik i koji povjerenik ide s kojim društvom, a gdje je bio pojedini povjerenik, bilo je i isto vijeće. Na to pak upozorava kolegica našeg sugovornika.
- Kada je novim Stečajnim zakonom 2015. godine dio predstečajnog postupka prebačen na sud, očekivala sam se da će biti više discipline. Međutim, u bitnome je ostalo isto. Dužnici i nadalje nalaze načina da izigraju vjerovnike i postupak vode na način koji im odgovara - ukazuje ta varaždinska odvjetnica.
Predstečajne su nagodbe, dodaje, na neki način pravi biznis za određene tvrtke.
- Kroz predstečajne nagodbe s pojedinim vjerovnicima dogovaraju visine njihovih dugova, obećavaju im vratiti stari dug ako navedu toliki i toliki iznos...Budući da se cijelo vrijeme dogovaraju oko iznosa dugova, iz tih se razloga predstečajne nagodbe i izglasavaju. Oni manji vjerovnici praktički ništa ne mogu jer su uvijek preglasani, a neki od njih zapravo i ne paze dovoljno na svoja potraživanja - također napominje.
Zanimljivo je i što do samog sklapanja predstečajne nagodbe zapravo može proći više mjeseci, pa čak i godina. Tome svjedoče i primjeri nekih varaždinskih tvrtki. Naši sugovornici ukazuju kako je dužnicima i povezanim osobama u interesu što duže trajanje predstečajnog postupka. I financijskim savjetnicima, koji rade planove restrukturiranja, ali i samom dužniku.
- Uobičajeno je da se savjetnicima isplaćuje mjesečni honorar, dok dužnika tijekom trajanja predstečajnog postupka nitko ne može ovršiti. Štoviše, isplaćuju se plaće, pa tako i upravi. Dobavljači su jedini u cijeloj toj priči na gubitku - poručuje naš sugovornik.
Prema njegovim su iskustvima gotovo sve tvrtke koje su sklopile predstečajnu nagodbu naposljetku ipak završile u stečaju kada su im obveze po predstečajnoj nagodbi došle na naplatu. Izuzetak je, primjerice, jedna tvrtka koja djeluje u Slobodnoj zoni u Trnovcu.
- Ta je tvrtka vjerojatno došla u situaciju nelikvidnosti, pokrenuli su postupak predstečajne nagodbe, planom definirali poček i potom u godinu dana vratili 100 posto obaveza prema dobavljačima. To mi je jedini poznati pozitivanprimjer ispunjenja cijele predstečajne nagodbe. Naime, tvrtke koje sklope predstečajnu nagodbu zapravo moraju iznova početi funkcionirati i normalno poslovati, no rijetki žele s njima surađivati obzirom da znaju u kakvoj su bili situaciji. Imaju poček od godinu ili dvije, poslovanje u to vrijeme nekako funkcionira, ali zatim na naplatu dolaze stari dugovi i tada obično nastaje kolaps. Nad tim se tvrtkama često tada otvaraju stečajevi - kaže naš sugovornik.
Odgovornost uprave
Osim apsurdnosti ovako postavljenog sistema, njegov kolega pak ukazuje na činjenicu što u postupcima predstečajnih nagodbi vlasnička i upravljačka struktura ostaju iste.
- Plan restrukturiranja također vodi dosadašnja uprava. Oni tako zadržavaju svoju poziciju i svoja primanja. Premda je Zakonom o trgovačkim društvima lijepo opisana odgovornost članova uprave i u kojim se slučajevima može postaviti zahtjev za naknadu štete ako se vjerovnik ne može naplatiti od tvrtke, u praksi se to ne provodi - navodi taj odvjetnik. Ako netko od vjerovnika naposljetku ipak i odluči postaviti zahtjev za naknadu štete prema upravi ukoliko svoje tražbine nisu uspjeli podmiriti od tvrtke, praksa im ponovno ne ide u prilog.
- Vrhovni sud je 2003. zauzeo stav da vjerovnici nisu aktivno legitimirani postavljati takav zahtjev, ali je zatim došlo do izmjene zakona gdje je definirano da jesu. No, ne kada je otvoren stečajni postupak. U tom je slučaju aktivno legitimiran isključivo stečajni upravitelj u korist stečajne mase. Vjerovnik u tim slu- čajevima jedino može pokrenuti parnični postupak u korist ste- čajne mase, a gdje je sav rizik na konkretnom vjerovniku, a korist se dijeli među svim stečajnim vjerovnicima. Ukoliko se pak provode skraćeni stečajni postupci gdje nema zaposlenih i nema imovine, ide oglas kojim se pozivaju vjerovnici da prijave tražbine, i ako unutar tog roka ne potegnete pitanje odgovornosti uprave, nakon zaključenja postupka, prema aktualnom shvaćanju Vrhovnog suda, više ništa ne možete. Uprava, dakle, rijetko kada odgovara za štetu - zaključuje.
Dužnici izvan kontrole, a vjerovnici bez zaštite
Premda je mnogima to nevjerojatno, iste osobe praktički mogu iz dana u dan osnivati nove tvrtke, pokrenuti predstečajni ili stečajni postupak nad starom, bez straha od ikakvih sankcija. Pravi je primjer toga poznati varaždinski poduzetnik nad čijim je tvrtkama redom otvaran predstečajni postupak. Međutim, nekoliko dana prije toga mijenjana su imena tvrtkama te se prenosila imovina i poslovni udjeli. Tvrtke povezane s njom u predstečajnom su postupku prijavile veliki iznos dugova zahvaljujući čemu su preglasani ostali vjerovnici, iako su njihove tražbine upitne. - Od devedesetih godina do danas, iste su osobe sukcesivno otvarale tvrtku za tvrtkom.
To se pokušalo riješiti Zakonom o sudskom registru i Zakonom o trgovačkim društvima kojim je definirano kako osoba prilikom osnivanja nove tvrtke mora priložiti izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika da nema dugove prema Poreznoj upravi, radnicima, fondovima...Međutim, to apsolutno nitko ne provjerava. Štoviše, nije nam poznato da bi netko odgovarao ako je lagao u toj izjavi. Tko će uopće protiv njih pokrenuti postupak zbog davanja lažnog iskaza? Sve u svemu, dužnici su izvan učinkovite kontrole, a vjerovnici bez očekivane zaštite - zaključuju naši sugovornici.
