S obzirom na to da sam u članku Varaždinskih vijesti pod naslovom “Liječnici zatražili razrješenje ravnatelja Smoljanca” prozvana imenom i prezimenom, a bez ikakvog povoda, želim ovim putem demantirati iznesene navode.
Ravnatelj navodi da cijela nastala situacija ima uporište u tome da, navodno, želimo otići iz Zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije (dalje u tekstu: Zavod), a da pritom ne želimo podmiriti naše obveze. S obzirom na samu specijalizaciju, za koju je malo reći da nije atraktivna među liječnicima, da nam namjera nije bila ostati u Zavodu, nikad istu ne bi prihvatile. Iz Zavoda ne možemo otići, a da pritom ne podmirimo svoje obveze s obzirom na sklopljen ugovor, pa su navodi ravnatelja da ne želimo platiti svoje dugove suludi, i nemaju nikakvo uporište u istini.
Ravnatelj navodi da smo za vrijeme naših specijalizacija postali Nastavni zavod. Ista tvrdnja je neistinita. Nastavni zavod postali smo prije mjesec dana. Vjerojatno treba ravnatelja podsjetiti da su naše specijalizacije uz pohvale završene prije više od dvije godine. Vjerujem da je zaboravio da sam u te dvije godine organizirala više od tridesetak bodovanih predavanja za liječnike i medicinske sestre i tehničare u Zavodu, bila autorica ili koautorica znanstvenih radova, vlastitim sredstvima financirala doškolovanje iz menadžmenta u zdravstvu te menadžmenta EU fondova, kako bi isto mogli iskoristiti za unaprjeđenje Zavoda.
Zaboravio je i kako je svaki liječnik koji je došao u Zavod zahvaljujući mojem samoinicijativnom angažmanu, proveo sate edukacije sa mnom kako bi njihov rad bio što prije na zavidnoj razini. O tome da se kvaliteta rada liječnika u Zavodu posljednje dvije godine povećala, govore pohvale brojnih naših pacijenata i bolničkih kolega. S Nastavnim Zavodom očito se ne može povezati ni to da je dr. Simić instruktorica iz brojnih područja hitne medicine, autorica mnogobrojnih znanstvenih članaka, organizatorica brojnih edukacija, te uskoro doktorica znanosti. Nema veze niti to da je dr. Pleše nacionalna instruktorica za masovne nesreće, kao niti to da sudjeluje u radu helikopterske hitne medicinske službe. Ako navedeno nisu razlozi (a u prijedlogu Upravnom vijeću su navedeni kao takvi), onda iskreno ne znam koji drugi razlozi postoje.
U navedenim “aktivnostima” iz članka koje se “planiraju” nismo niti mogle sudjelovati jer ravnatelj ne komunicira s liječnicima, te nas o istima nije ni obavijestio. Usto, sve navedeno aktivnosti su drugih ustanova, kojima se samo priključujemo. Sami neku veću aktivnost nismo organizirali od 2016. godine (u razdoblju kada ravnatelj još nije bio gosp. Smoljanec, iako se istim voli pohvaliti) kada su ove “bezvrijedne” liječnice vodile Organizacijski i Stručni odbor, te organizirale jednu od najvećih vježbi masovne nesreće u Hrvatskoj na Ravnoj Gori, uz sudjelovanje timova HMS iz cijele Hrvatske, te jedan od najbolje organiziranih te višestruko pohvaljen Nacionalni dan hitne medicinske službe. Suludo je da ovakav kadar ravnatelj kroz cijeli članak naziva troškom.
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
