- Svi mi tražimo neke promjene, no očito se one počinju događati tek kad netko odluči javno progovoriti - rekla nam je čitateljica (podaci poznati redakciji), koja je s nama podijelila situaciju u kojoj se našla jutros, ispred Medicinsko biokemijskog laboratorija Opće bolnice Varaždin.
- Uredno sam došla ispred laboratorija negdje oko 7:15 sati te stala u red, ispred mene bilo je nekih 10-ak ljudi. Iako sam zaposlenik istoimene ustanove, nigdje ne želim naglašavati što sam po zanimanju, a nisam htjela ni izvaditi krv ujutro prije na poslu pa samo predati u laboratoriju, nego sam uredno kao i svaki drugi pacijent stala i čekala u redu. Što prvenstveno meni nije predstavljalo problem jer se redovito kontroliram na istom mjestu i gužve su stalno, no uvijek se to rješavalo veoma brzo. Ali ne i danas, a pretpostavljam ni prethodnih/idućih dana, mjeseci - navela je čitateljica.
- Da se razumijemo, u gornjoj čekaonici nije bilo više od 10 ljudi koji su bili na redu za vađenje jer ih je svega 3-4 izašlo iz laboratorija kada smo mi vani čekali, ali naravno, bilo je i onih koji su samo došli ispred vrata, a djelatnici su se sami spustili po njih i odveli ih gore (?). Gornja čekaona vrlo je velika, u kojoj je nekad prije znalo biti po 60-70-80 ljudi, a koji su usprkos tome vađenje krvi obavili u maksimalno 30 minuta - napomenula je.
- Stajala sam u redu sve do 8:25 sati, kada se i dalje nisam pomaknula doslovno ni milimetar od mjesta gdje sam stajala, kao ni onih prvih 10 ljudi ispred mene, kao ni onih 30-40, a možda i više ljudi iza mene, odlučila sam vratiti se doma i ne obaviti ništa - ispričala je svoje iskustvo.
Kako kaže, iako ima samo 23 godine, stojeći na -2°C više od sat vremena, promrzla je cijela i jedva je dočekala da sjedne negdje na toplo.
- A što je s onima starijima i puno slabijima od mene? Što s onima kojima je hitno potreban krvni nalaz? Za mene nije problem, ja ću kompletnu obradu obaviti privatno, ali što s onima koji si to ne mogu priuštiti? Što je najgore, ovo još ni nisu toliko hladni dani kao oni što tek dolaze. Sada nema potrebe za postavljanjem bilo kakvog šatora, da bi se barem malo umanjila ta hladnoća i da bi pacijenti lakše dočekali svoj red ako već vađenje krvi ide toliko sporo? - pita se čitateljica.
- Možda sam na cjelokupnu situaciju preburno izreagirala, svi mi se nađemo u sličnim situacijama svaki dan, a iskreno ni ne znam kako rade ostali veći laboratoriji. Ponosna sam na svoju profesiju, ništa drugo osim toga ne bih mogla raditi, ali oni komentari ljudi koji stoje u istom tom redu u kojima čuješ sve od tuge do bijesa doveli su i mene do vrlo nezgodne situacije. Prvo su me rastužili jer ne mogu pomoći ni sebi, a kamoli njima. Zatim sam osjetila jaku ljutnju, bijes pa čak i gađenje prema onima na visokim položajima, prema našim "šefovima" kojima i nakon što pošaljem email ovakvog sadržaja, to neće značiti apsolutno ništa nego će mi se još i prijetiti koje kakvim sankcijama - ovim je riječima završila svoju priču.
Dodala je da je o ovom svom iskustvu pisala i novom ravnatelju varaždinske bolnice te ministru zdravstva, kako je navela - "u nadi da će si barem dati truda i pročitati ono što im je napisala".
Upit o njenom iskustvu te o mogućnostima da se takve situacije ne događaju, točnije može li se drugačijom organizacijom rada ili na neki drugi način riještiti ovaj problem, i mi smo uputili u OB Varaždin, a odgovor ćemo objaviti čim ga dobijemo.
