Iako ih trenutno više kupuju Mađari, njihovi su glavni kupci Nijemci i Talijani, a prodaju se od SAD-a do Dubaija pa i u Maleziji, zahvaljujući čemu drže 80 posto svjetskog tržišta. Riječ je o strojevima za automatsku pripremu hrane, točnije samposlužnim strojevima za prženje krumpirića, koje proizvodi Integra system, poduzeće smješteno u kneginečkoj Poduzetničkoj zoni. Ovi inovativni proizvodi za pripremu i naplatu pomfrita vrlo su brzo osvojili svijet, i to prvenstveno zahvaljujući vlastitoj, patentiranoj metodi pečenja i tehnologiji mikroprocesorskog upravljanja.
Patent u SAD-u
-Strojevi za automatsko prženje krumpira postojali su i ranije, još od 1980., ali tehnika nije bila dobra pa su radili loše, odnosno sporo i nepouzdano. Postojala je i konkurencija u Rusiji te Kini, ali s drugačijim tehnologijama pripreme, zbog čega je okus pomfrita lošiji, a stanje tehnike značajno jednostavnije. Jednostavna analiza razmišljanja o prženju krumpira dovela je do zaključka da automatizacija pečenja i upravljanja u pečenju može biti procesorski uređena kroz metodu dvostrukog pečenja, kao rješenja za najbolju pripremu prženih krumpirića, govori nam Rajko Ivošević, direktor i osnivač Integra systema, objašnjavajući odakle mu zamisao da se počne baviti proizvodnjom ovih, specifičnih strojeva.
Proizvod je, kako posebno naglašava, tijekom 2018. godine patentiran u SAD-u.
-Temelji se na dosta složenom strojnom rješenju, koje omogućava sustav dvostrukog pečenja u zavisnosti o gužvi i interakciji korisnika. Time se stroj uči i podešava za napade korisnika te predviđa modove korištenja, a time i vremena pečenja i čuvanja sirovine za sekundarno pečenje, objašnjava Ivošević.
Razvoj ovako složenog stroja, koji je postao svjetski lider u svom segmentu, pokrenuli su od nule, i to ne tako davne 2013. godine.
-Tijekom nekoliko godina razvoja došli smo do stroja koji najbrže samostalno peče i prodaje pomfrit na svijetu, kako pokazuju analize “vending” operatora i novinara, odnosno iskustva sa sajmova. Smrznuti krumpir pečemo i isporučujemo kupcu u roku od 25 sekundi, kroz turbo modu rada, odnosno 35 sekundi kroz normalni mod. Naše strojeve imamo u 12 zemalja svijeta, a najveća prodaja krumpira pomoću njih ostvaruje se u tvornici Jabil u Maleziji, naglašava Ivošević.
Nakon krumpira – mesne okriglice
No, do ovog danas, trebalo je proći sedam godina rada i razvoja.
-Proizvodnja prototipova počela je 2013. godine, a prvo izlaganje proizvoda bilo je na najvećem europskom sajmu samposlužnih strojeva Venditalija u Milanu 2015. godine. Nakon izlaganja, nastavili smo usavršavati proizvod i kroz tri generacije došli do trenutnog modela pod nazivom Saratoga. Radi se o stroju od 560 kg vrlo visoke tehnologije, a time i značajne dodane vrijednosti, ukazuje Ivošević.
O složenosti proizvoda govori i to da Saratoga ima više od 600 dijelova.
-Od toga 80 % dijelova sami proizvodimo, a 20 % naše prodajne cijene proizvoda odnosi se na uvozne troškove dobave materijala i dijelova. Uvozimo, budući da tih dijelova nema za kupiti na domaćem tržištu, jer nema proizvođača, a nema niti u EU. No, sve glavne komponente sustava sami proizvodimo te ne zavisimo od vanjskih dobavljača. Uz pomoć EU fondova, značajno smo podigli unutarnju snagu svog strojnog parka te smo neovisni u vlastitoj proizvodnji, ali i u brzini rada prototipa, kao i serijskom uvođenju drugih vrsta samposlužnih strojeva, naglašava.
Naime, kako dodaje, počeli su razvijati samposlužne aparate za pečenje mesnih okruglica.
-Mašina je u fazi razvoja, trenutno u testiranju. Razvoj strojnog rješenja je dugotrajan i vrlo skup proces pa koristimo EU sredstva i fondove, konkretno S3 područje za navedeno. Mašina će biti dostupna za prodaju u proljeće sljedeće godine, kada nam i projekt završava. Uz to, u sljedećih 16 mjeseci završit ćemo postupke izrade i certificiranja za mašine - hladno prešanih sokova, hamburgere te pileće medaljone. Za te potrebe proširujemo halu za dodatnih 1000 kvadrata, što će nam biti dovoljno za kapacitet proizvodnje do 2023. godine, ukazuje Ivošević.
Gotovo za 35 sekundi
Iako je kod nas često problem inovativne zamisli pretvoriti u tržišno uspješan proizvod, ovdje to, očigledno, nije bio slučaj.
-Mislim da boksaču nije problem biti boksač, ako to doista voli i ima u sebi kondicijske, mišićne i ostale sposobnosti borca. Tako je i u svakom drugom poslu, sportu ili hobiju. Pretvaranje inovacije u stvaran proizvod, planiranje, certificiranje, organizacija distribucije, marketing… to su sve poznata područja rada koja se prirodno nadopunjuju. Nama je teže bilo u dijelu razvoja, jer nismo imali uzor na koji bi mogli gledati, te po potrebi i preslikati viđeno s nekim našim promjenama. Strojno rješenje nije postojalo, a konkurentni oblici prošlosti u stanju tehnike tada, kao i konkurentni iz Kine i Rusije danas, nisu bili blizu brzinama koje smo u startu željeli postići - pečenje smrznutog krumpira u roku od 35 sekundi, znajući pri tome da se smrznuti krumpir ne može ispeci ispod tri minute, ukazuje Ivošević.
Tijekom rada u razvoju stroja promijenilo se više od 30 zaposlenika, i to zbog raznih situacija, što poslovnih, što životnih, financijskih i sl.
-Brzom analizom slučajeva rekao bih da je otprilike pola otišlo iz poduzeća, a druga polovica je zamoljena da odu. Svatko od zaposlenih je dao svoj doprinos razvoju proizvoda, bez obzira na danu veličinu. Sve to je doprinijelo da se proizvod razvija bolje, jer je u očima drugih lakše vidjeti objektivnost, ako zatamniš ego, koji ionako ničemu ne služi. To smo učili zaposlene i na tome i dalje radimo. Dugotrajan je to proces, ističe Ivošević.
Kako naglašava, važno je ne robovati nikakvim pravilima.
-Pogotovo ne u postojećem stanju znanja, jer bi postojanje toga bilo pogubno za bilo kakav napredak. Ključno je biti uporan i dosljedan, a kod pojave problema, treba gledati pozitivno, kao izazov koji se treba premostiti. Tu se traže rješenja, taktika i razumnost. Rješenje će sigurno doći, i to onda kada je najpotrebnije. Što se tiče posla, bavi li se menadžment kompanije prodajom znanja, tehnologije ili strojeva - nije bitno. Prodaja je prodaja, samo je stvar izvora u smislu prodaje u dobavi drugih ili prodaje svoje proizvodnje, ukazuje.
Izvoz 100 posto
Sve proizvedeno u kneginečkoj Poduzetničkoj zoni završava u izvozu, i to unutar EU oko 50 posto, a izvan EU ostalih 50 posto.
-Mašine se izvoze u 12 zemalja svijeta, a najdalje su zapadno u USA, sjeverno na Islandu te istočno u Maleziji i Singapuru. Od ostalih zemalja to su Italija, Njemačka, Madžarska, Češka, Slovačka, Rumunjska, Turska, UAE, KSA, Kuwait, nabraja Ivošević govoreći o stroju, čija je cijena 18.800 EUR.
Ma gdje bili instalirani, rad tih strojeva moguće je vidjeti iz Varaždina, ukoliko imaju pristup internetu.
-Sve proizvedene mašine su spojene u naš televend sustav. Radi se o web poveznom alatu, koji prenosi sve informacije s mašina u oblak. Oblak mi kontroliramo i upravljamo te dajemo i pristupne licence distributerima i kupcima mašina za njihove mašine. Tu se prati rad mašine, prodaja, vrijeme prodaje krumpirića i puno drugih stvari važnih za poslovanje vending operatora, odnosno distributera. Kupci mašina su vending operatori, ali i poslovni ljudi, odnosno tvrtke, koje imaju dobre lokacije u turističkim odredištima ili gradovima te iste oplemenjuju sa zaradom u vendingu, naglašava.
Nakon što su prepoznati u svijetu, samposlužni strojevi kreću i po Hrvatskoj, odnosno Varaždinu.
- Već smo prisutni u centru Plodine u Rijeci, preko kupca Surf and Fry. Uskoro odlaze tri mašine u Zagreb, a par će ih biti preko puta McDonaldsa u Varaždinu, tako da se budi domaće tržište, koje ima veliki potencijal, samo je poduzetništvo novih ideja kod nas uspavanije u odnosnu na puno dinamičniju Europu i neke dijelove svijeta, ukazuje Ivošević, jedan od zacijelo najinovativnijih poduzetnika u Varaždinskoj županiji pa i šire.
Nakon studija na FOI, Ivošević je pokrenuo školu Ivora.
-Ivora je uhodani sustav obrazovanja odraslih s tradicijom od gotovo 20 godina, u kojem edukaciju izvodimo samo za najveće naručitelje, organizacije i institucije. U obrazovanju smo napravili sve u vertikalnom i horizontalnom temelju brojnosti programa te formalnih lokacija izvođenja, kroz 20-tak gradova te stotinjak različitih programa, govori nam.
Međutim, zbog ograničenja zakonima, raznolikosti državnih formi svake članice EU, kao i izvan EU, nisu mogli izaći izvan nacionalnih “granica” u smisli izvoza edukacije.
-Probali smo s Cambridge programima edukacije u Poljskoj te online edukacije sa snimanjem i strimanjem sadržaja ekonomije i IT-a, ali zbog izostanke ozbiljnije potpore države i energije ključnih zaposlenika, nismo uspjeli u tome, pa sam pokrenuo temeljno restrukturiranje cijelog sustava Ivore od 2013. do 2016. i to na svim linijama upravljanja, kao i apsolutno određenje prema našem novom tržištu - velikih i ozbiljnih kupaca. Vrijednost izvoza i širina novih tržišta, nije bila ostvariva u edukaciji, a s nestašicom izazova u osobnosti vlastitog razvoja, kao pojedinca, pokrenuti je projekt proizvodnje strojeva za automatsku izradu hrane, tzv. samposlužni strojevi, objašnjava.
