Ovih smo dana, povodom obilježavanja Dana beskućnika 10. listopada, posjetili Prenoćište za beskućnike u Varaždinu, kojeg vodi Udruga “Novi put”. Mnogi korisnici prenoćišta završe tamo spletom nesretnih okolnosti.
- Radio sam u Zagrebu kod jednoga poslodavca koji nije bio baš nešto. Nakon nekog vremena sam obolio i onda sam shvatio da mi poslodavac uopće nije plaćao ni socijalno ni zdravstveno osiguranje. Klasična priča. Nakon toga sam došao u Varaždin i završio sam ovdje u prenoćištu. Uskoro će biti dvije godine od kada sam tu. Nemam ni žene ni djece. Od obitelji su mi ostali samo brat i sestra, oni imaju svoje živote i ne želim se nametati. Prestar sam da bi se nekome miješao u život - rekao je Zoran, jedan od korisnika prenoćišta, te napomenuo da mu je Centar za socijalnu skrb odmah uskočio u pomoć.
- Zadovoljan sam prenoćištem, ne mogu reći da nam nešto fali. Uvjeti su kakvi jesu, ali osnovne stvari za život imamo i to je sve što nam treba. Dan mi protekne tako da u prenoćištu napravim ako nešto treba napraviti, primjerice čistiti, ići po namirnice, raditi u plasteniku. Ovisno o tome što trebam napraviti to i napravim. Većinu vremena ipak provodim u crkvi - kaže Zoran, te dodaje da pokušava pronaći posao no ograničavaju ga bolest i činjenica da je beskućnik.
- Sve moje šanse nestanu kada na razgovoru spomenem da sam beskućnik. Postoje predrasude i ja tu ništa ne mogu - žali se Zoran, koji je po struci inače kuhar.
Prenočište ima čak dva plastenika u kojima uzgajaju povrće. Upravo su ovih dana posadili luk i češnjak, a radili su i zimnicu od povrća koje su uzgojili u plasteniku. Upravo je Zoran jedan od onih koji najviše radi u vrtu, te je praktički sam napravio cijelu ovogodišnju zimnicu.
Više o ovoj temi pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
