Zdravstvene ustanove dovedene su pred gotov čin, a posljedice bi mogle biti dalekosežne ne samo za njih već i za građane, odnosno pacijente, upozorava dr. Irena Stipešević Rakamarić, zamjenica ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije, osvrćući se na Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine kojim je od prošlog mjeseca bitno smanjen trošak provođenja specijalizacije, koji je dužan nadoknaditi liječnik koji nakon specijalističkog usavršavanja napusti ustanovu koja ga je poslala na specijalizaciju.
– Do sada je praksa bila da se sa specijalizantom ugovori obveza rada u matičnoj ustanovi onoliko godina koliko je trajala specijalizacija, dakle četiri do pet godina. Ranijih se godina ugovaralo i znatno nepovoljnije za liječnike: dvostruko i više godina od trajanja specijalizacije, što zaista nije bilo pošteno. Liječnici iz većih gradova, koji nisu mogli dobiti željenu specijalizaciju u mjestu prebivališta, sklapali su takve nepovoljne ugovore s manjim zdravstvenim ustanovama u okolici velikih gradova ili udaljenim mjestima, bez namjere da se tamo presele i rade za matičnu ustanovu. Nakon raskida takvih nepovoljnih ugovora imali su ogromne troškove, za koje su podizali kredite da bi ih vraćali, jer je u troškove specijalističkog usavršavanja ulazila i bruto plaća – objašnjava Rakamarić.
Liječnik na specijalizaciji, kako naglašava, radi puno radno vrijeme, ponekad i u nepovoljnijim okolnostima od specijalista.
Opširnije pročitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti...
