Povijest medicine zasićena je primjerima lijekova koji su djelovali u laboratoriju, ali nisu davali rezultate na živom ljudskom organizmu ili su zapravo bili štetni, upozorava doc. dr. sc. Nikica Daraboš, dr. med, diplomatskog predstavnika u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), povodom poziva dr. Tedrosa, predsjednika WHO, koji je pojedincima i državama poručio da se suzdrže od primjene terapija za koje se nije pokazalo da su učinkovite u liječenju COVID-19.
Međutim, Daraboš ukazuje i na ohrabrujuća saznanja u Kini.
-U Kini se trenutno istražuje mogućnost upotrebe rekonvalescentne krvne plazme kao potencijalnog lijeka COVID-19 zaraženih bolesnika Naime, bolesnici koji su se oporavili od COVID-19 u krvi imaju antitijela koja mogu biti učinkovita protiv infekcije. Ta antitijela u krvnoj plazmi mogu se aplicirati bolesnicima COVID-19 kako bi se njihov imunološki sustav potaknuo na svoj vlastiti odgovor. Klonirana antitijela iz oporavljenih bolesnika s COVID-19 pokazala su impresivnu sposobnost neutraliziranja SARS-CoV-2, virusa koji stoji iza bolesti, u staničnoj kulturi te se postotak virusa, koji se veže za žive stanice, smanjio za gotovo 100 posto, piše Daraboš na svom blogu.
Rana klinička ispitivanja u Kini na deset pacijenata, kako nastavlja, pokazala su „značajno poboljšanje“ u roku od jednog do tri dana nakon primitka transfuzije krvne plazme, pri čemu su dva od tri bolesnika maknuta s mehaničke ventilacije ubrzo nakon transfuzije.
-Kineski stručnjaci su svoja saznanja temeljili na ograničenom uspjehu u liječenju drugih koronavirusa, poput SARS-a i MERS-a. Bolesnik koji se oporavlja s prethodno potvrđenom laboratorijskom dijagnozom COVID-19 može darivati krvnu plazmu tek dva tjedna nakon što se simptomi razriješe i samo ako je tada test na COVID-19 bio negativan. Tako donirana krvna plazma se - nakon što prođe ostala predviđena laboratorijska testiranja - infuzijom daje bolesniku s teškom bolešću COVID-19. Iako je obećavajuća vrsta terapije, rekonvalescentna krvna plazma nije učinkovita za svaku bolest, uključujući i za virusne bolesti poput ebole. Uspjeh u ispitivanju staničnih kultura još uvijek se mora dokazati na živom humanom organizmu, navodi varaždinski liječnik, koji je nakon Varaždina, Zagreba i Splita, odnedavno nastavio svoju karijeru u Genevi.
