Dominik je rođen kao zdravo dijete. Trudnoća, a i porod bili su uredni. S godinu dana prohodao, a onda je sa skoro navršene dvije godine preživio prvi moždani udar i za nekoliko dana u bolnici na drugom pregledu, preživio drugi. - Prvo što sam vidjela bila je čvrsto zgrčena šaka. Nismo ju mogli otvoriti - prisjećaju se majka Gordana (46) i otac Zvonko (52) Turčin. Naravno da im je bilo čudno i javili su se drugo jutro nadležnom liječniku.
Neizvjesna borba
- Prvo smo sumnjali da je možda neka ozljeda pri padu. Zapravo, u to su nas uvjeravali, ali kako nije bilo nikakvih modrica, nije bilo druge već nas je pedijatar, a i na moje inzistiranje, poslao u bolnicu. Nekoliko smo dana hodali od jednog bolničkog odjela do drugog. Dijete je slikano nekoliko puta, ali sve se pripisivalo mogućem padu i takvoj vrsti ozljede. Nakon četiri dana Dominiku se pogoršao i hod, odnosno više nije imao oslonac na lijevu nogu. Poslali su nas neurokirurgu koji je odmah rekao da nešto nije u redu s neurostrane. Uputio nas neuropedijatru i CT glave je pokazao da je Dominik preživio moždani udar - kažu supružnici Turčin.
Za svakog bi roditelja ovakva situacija bila teška, a borba u kojoj se ova obitelj iz ivanečkog naselja Punikve zatekla i danas je vrlo neizvjesna. Ni danas nije jasno kako dijete od dvije godine može imati moždani udar. Kako se malom djetetu napravio ugrušak u krvi.
- Prije toga nismo ni imali potrebe ići liječniku ili u bolnicu, a svega pet mjeseci prije nego što je doživio moždane udare primio je obavezno cjepivo - kažu roditelji. Dominik koji danas ima 6,5 godina normalno razgovara i sve razumije.
- Sve zna, sve pamti te me i danas pita kada će opet hodati - kaže majka Gordana, dodajući da mu je najveća želja zaigrati nogomet.
Sada puže i najčešće se kreće pomoću guralice te koliko-toliko hoda pridržavajući se za uzicu od zida do zida.
- Pomogle su mu vježbe u Varaždinskim Toplicama kamo smo hodali dulje vrijeme te vježbe kod fizioterapeutkinje u Varaždinu gospođe Marije. U ožujku se digao sam i to nam je dalo novu nadu. Trenutno skakuće na jednoj nozi, ali treba ga vježbati da koristi obje noge ispravno. Nesvjesno štedi svoju lijevu stranu i terapijama u koje je trenutno uključen i koje mu još predstoje cilj je taj hod ispraviti - kaže majka.
Da bi se mali Dominik što prije oporavio i samostalno prohodao obitelj se bori omogućiti mu razne terapije, a koje su vrlo skupe.
- Išli smo u Ljubljanu po stručno mišljenje. Pomogli su nam dobri ljudi nabaviti trocikl i hodalicu koju je sada već prerastao pa bi morao ići po novu. Dobili smo i švicarsko mišljenje jer smo mislili da mu treba operacija, ali stručnjaci navode da ne treba već da treba puno vježbe i motivacija sa svih strana - kaže majka.
Uz financijsku pomoć prijatelja i obitelji Dominik je dva puta išao na terapiju lokomatom - robotom koji oponaša hodanje i ta mu je terapija puno pomogla.
- Prošli smo terapiju lokomatom u Salzburgu u Austriji. Inače, tamo je djeci od 3 do 13 godina takva terapija besplatna. Bili smo tamo 14 dana. Plaćali smo hranu i smještaj, a sreća je u tome što imamo gore obitelj. Pomogli su nam kolege s posla, svi su se udružili, pomogla nam je obitelj, prijatelji, kumovi. Imali smo i humanitarni koncert da bismo što prije i lakše prikupili sredstva za put u Austriju - prisjeća se sugovornica.
Svaka pomoć zajednice dobrodošla
Pravo na terapiju u Austriji imaju dva puta godišnje, a ista terapija postoji i u Zagrebu u privatnoj poliklinici. Problem je u tome što obitelj nema više sredstava kojima bi osigurala djetetu terapiju, a kako navode nemaju ni više što prodati. Vrijednost jednog tretmana lokomatom u Hrvatskoj je oko 30.000 kuna, traje mjesec dana i uključuje osim vježbi lokomatom i druge popratne vježbe koje bi se odredile za Dominika.
- Osim te terapije Dominiku su preporučili u Austriji ulzibat metodu jer se noga stalno kvrči, a za nas najjeftinije bi bilo ići u Beograd gdje se ta metoda izvodi. Imali smo u planu ići u Srbiju, ali je tada stigao u Zagreb ruski tim. Zvali su nas na konzultacije i oni su rekli da su njegova mišićna tkiva zdrava pa ne treba ići na takvu terapiju već samo terapiju lokomatom - kažu supružnici, dodajući da stanje s pandemijom koronavirusa dodatno otežava situaciju.
Dominiku je preporučeno i jahanje, privatno polazi fizikalnu terapiju, vježbaju doma, ali sve to iziskuje poveće troškove i vrijeme koje mu se treba posvetiti. Zbog toga svega već 3,5 godina Gordana više ne radi, na dopustu je i prima jedino pomoć za Dominika od 2.300 kuna kao roditelj na njezi djeteta. Dominik prima invalidninu od 1.500 kuna. Imaju i dvije kćeri srednjoškolku i studenticu. Zaposlen je jedino Zvonko u ivanečkoj tvrtki Itas- Prvomajska te im je svaka pomoć dobrodošla, a da bi mali Dominik nastavio s rehabilitacijama i ponovno bez smetnji hodao kao prije.
Svi oni koji mogu pomoći, novac mogu uplatiti za malog Dominika na broj računa: HR0441330063200135232 ili se javiti na brojeve mobitela: 091/5306986 (otac) ili 091/5960213 (majka).
