nakost
SDP ovih dana, točnije 3, studenog, slavi 30 godina od prve stranačke konvencije, a jubileji su prigoda za osvrt na ono što se postiglo, ali i u kojem smjeru se ide, odnosno trebalo bi ići. Upravo s tim pitanjem započeli smo razgovor s Peđom Grbinom, predsjednika SDP-a, koji smatra da ovo pitanje nije aktualno samo u toj stranci koja odnedavno ima novo vodstvo, već mori mnoge lijeve stranke u Europi pa i svijeta.
Nefunkcioniranje institucija društva
- Lijeve stranke u svijetu, uključujući i SDP, izgubile su iz fokusa stvarne probleme građana, poput nezaposlenost i rad na rješenjima za te probleme, a upravo se na to moramo usredotočiti. U Hrvatskoj je jedan od najvećih problema to što smo postali društvo nejednakosti. Imamo regionalne nejednakosti, svakome tko putuje po našoj zemlji je potpuno jasno da život u nekim dijelovima Slavonije i nekim dijelovima Istre ni izbliza nije isti, odnosno da šanse ljudi u tim sredinama nisu ni izdaleka iste. Istovremeno, imamo i sve veće razlike među građanima u istim sredinama, počevši o manjih mjesta pa do Dubrovnika, Varaždina i Zagreba i to razlike koje nisu posljedica rada, znanja i zalaganja, već nefunkcioniranja institucija društva. Upravo su te razlike ishodište društvene krize, koje je posljedica i nedavna pucnjava na Markovom trgu. A time se naša politika ne bavi. Dapače, HDZ svojom novom poreznom reformom namjerava dodatno porezno rasteretiti najbogatije i time potencirati ekonomske razlike u društvu, koje onda vode do daljnjih nejednakosti i potenciraju podjele i probleme. Borba protiv takve društvene nejednakosti mora biti primarni interes lijeve stranke, ako želi vratiti povjerenje građana i zato će biti i u fokusu djelovanja SDP-a.
U nas se rad oporezuje po višoj stopi nego dobit pa mnogi isplaćuju minimalac ili malo više od njega kako bi imali što veću zaradu, a od poreza na imovinu ni traga. Tako ispada da, primjerice, novinari kroz poreze daju više u državni proračun nego pojedini odvjetnici, iako su prvi sretni kada godinu pozitivno završe, dok drugi imaju višemilijunsku dobit. Je li to u redu, iako je po zakonu?
Kao što sam i rekao: takve su nejednakosti ono s čime se SDP mora uhvatiti u koštac, nastojati ih spriječiti, a tamo gdje postoje ispravljati ih kako bi svi u Hrvatskoj imali iste ili barem približno iste šanse, bez obzira gdje smo rođeni, tko su nam roditelji i u kakvim smo uvjetima odrastali. Cilj nam je stvoriti društvo koje svima pruža mogućnost za uspjeh, napredak.
I mnoge slične socijaldemokratske stranke u Europi, kao što ste rekli na početku, izgubile su niz vodilju, a onda i vlast. Zašto? Zašto je druga strana bila uspješnija?
Mnoge lijeve stranke su polegle lažnoj tezi da nakon pada Berlinskog zida, prije svega u ekonomiji, postoji samo jedan ispravan put kojim države mogu ići. To uopće nije točno, dapače. Upravo danas, u vrijeme velike ekonomske krize, koja generira nejednakosti, pred svakim tko se bavi politikom postavlja se ozbiljna dvojba: hoće li biti zadovoljan samo brojčanim rastom, primjerice, BDP-a ili će se baviti razvojem društva u cjelini. Hoće li se prikloniti onima, kojima je potpuno svejedno je li rast ostvaren zato što je 1 ili 2 posto najbogatijih u društvu ostvarilo veću zaradu na dividendi ili zato što je pomak ostvaren u korist svih, odnosno zašto što je osigurano jednako dostupno i kvalitetno zdravstvo, školstvo i socijalna skrb za sve, a ne samo za neke. Kada će se lijeve stranke doista početi baviti takvim problemima, kao što se radi u Španjolskoj i Portugalu, onda će biti pobjedničke i neće upasti u zamku trećeg puta, kao što se dogodilo u V. Britaniji i Njemačkoj, gdje ekonomska politika socijaldemokrata na prijelazu iz 90-ih u 2000-te ni po čemu nije odudarala od liberalnih i stranaka desnog centra pa su se građani s pravom pitali zašto bi za njih glasovali.
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
