Ivan Čehok, političar i filozof - koji i danas predaje te objavljuje knjige (autor je više djela s tog područja) - fenomen je na političkoj sceni. Uz to što je bio saborski zastupnik, četiri puta biran je za (varaždinskoga) gradonačelnika, i to 2001., 2005., 2009. te 2017. godine, pri čemu je svoju zadnju izboru pobjedu odnio u jeku sudskih procesa i s nepravomoćnom presudom. No, po tome nije jedinstven, budući da s teretom optužnice i/li istrage izbornu pobjedu 2017., kao što smo i ukazivali, odnio i dugogodišnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić te još neki lokalni političari, a nedavno i međimurski župan Matija Posavec. Među njima, Čehok se izdvaja po tome što ga odlasci na sud, odnosno dugotrajni sudski procesi - koji su stari i desetak godina i još uvijek traju (i) zbog (pre)opširnih optužnica s točkama koje jedna s drugim nemaju veze - uopće ne sputavaju da i dalje bude aktivan na gradskoj političkoj sceni (izuzev u slučajevima kada se sjednice Gradskog vijeća zakazuju istog dana i u isto vrijeme kao i njegova ročišta, a ponekad čak ni to), sada kao gradski vijećnik i lider varaždinske oporbe, budući da je izbornu utrku za varaždinskoga gradonačelnika ove godine izgubio.
-Protiv mene je podneseno tridesetak prijava, a istrage su počele još 2010. godine. Te, prve istrage, krenule su, međutim, bez pritvaranja, javnih privođenja i drugih gotovo teatralnih ceremonija ispred ureda i domova, kakve su ubrzo postale svakodnevica jer je nekima to odgovaralo, veli nam Čehok prisjećajući se početaka svoje pravosudne kalvarije, koja ni danas nije u cijelosti okončana,, budući da mu se po USKOK-ovoj optužnici iz 2013. još uvijek sudi, a po onoj iz 2012. je baš ove godine pravomoćno oslobođen (izuzev u jednoj točki po kojoj će ići postupak ispočetka), a postoji još jedan slučaj u kojem je bio oslobođen, ali je ta presuda poništena te sve ide ispočetka.
Kako naglašava, njegovo prvo od dva uhićenja dogodilo se ne slučajno u lipnju 2011. godine, odnosno u vrijeme prije parlamentarnih izbora, koji su održani krajem iste godine, a od velikog, možda i presudnog utjecaj, bili su pristupni pregovori s EU.
-Represivni je aparat postao instrument političkih kalkulacija, dobrim dijelom predizbornih i pretpristupnih. Kad čovjek pročita nalog za moje privođenje, već prima facie, mu je jasno da je bio politički dirigiran i da je zapravo politički pisan, veli Čehok, koji u vrijeme uhićenje više nije bio više član HSLS-a, već nezavisni, a najbezbolnije je u to vrijeme bilo uhititi nekoga tko nema jako političko zaleđe, odnosno nije član političkih opcija koje, uz ostalo, biraju vrh represivnog aparata.
Kako je uvjeren, njega su uhitili jer se znalo da, ako se kandidira skupa s Đurđom Adlešić kao jakim nezavisnim saborskim zastupnicima, vrlo je izgledno da će biti i izbrani, a onda lijeva koalicija sa Zoranom Milanovićem i Radimirom Čačićem ima manje izgleda za saborsku većinu. No, to se i dogodilo krajem 2011. Od 151 zastupničkih mjesta, Kukuriku koalicija osvojila je njih 80 i tako uklonila s vlasti HDZ i partnere, što govori da je parlamentarna većina ovisila o nekoliko zastupnika. Takav ishod ne bi bio, kako je uvjeren Čehok, da nije bilo spektakularnih uhićenja među kojima je bilo i njegovo, koje je priređeno za javnost, kako domaću, tako inozemnu, odnosno okončanja zastalih pregovora o pristupanju EU".
-Zadnje poglavlje koje je Hrvatska zatvorila bio je Poglavlje 23. - Pravosuđe i temeljna ljudska prava. Zatvoreno je krajem lipnja 2011., a samo nekoliko dana ranije sam uhićen u svom uredu kako bi se pokazalo kako je Hrvatska privržena borbi s „korupcijom“ i na lokalnoj razini. Da je tako, govori i to da je Hrvatska nekoliko mjeseci ranije EU izvijestila o slučajevima u kojima se vodi istraga, a među njima je bilo i sklapanje ugovora o interventnom zbrinjavanju baliranog i novonastalog otpada iz 2008. između naše komunalne tvrtke i privatnog poduzeća, odnosno MBO-a pa im je zgodno došlo da pokažu svoju dosljednost: prvo smo istraživali, a sad i uhićujemo. A koliko je to bilo opravdano, najbolji govori pravomoćna oslobađajuća presuda po toj točki optužnice, koja je donijeta ove godine, naglašava Čehok, ukazujući da je nekako u to vrijeme krenula istraga i protiv ljubljanskoga gradonačelnika, ali nikome nije palo na pamet da ga se uhićuje i pritvara.
I zagrebački je gradonačelnik Milan Bandić 2014. priveden i zadržan u Remetincu, ali nije dao ostavku kako bi izašao na slobodu poput Čehoka, već je izašao nakon odluke Ustavnog suda prema kojoj da može biti i dalje gradonačelnik, iako je pod istragom za zlouporabu položaja i ovlasti upravo gradonačelnika.
-I ja sam mogao svim pravnim sredstvima utjecati da se otkloni ta točka kao razlog pritvaranja. Jer taj razlog je promašen, još nismo dokazali djelo, već sumnjamo u opasnost od ponavljanja tog istog kaznenog djela. Međutim, zaključio sam da je dobro iz više razloga podnijeti ostavku. Prije svega, u trenutku kada se pojavi takva sumnja i takav nalog, onda ne treba javni prostor i građane opterećivati svojom pozicijom i sudbinom, odnosno utjecati na normalno funkcioniranje grada, tim više što je glavni razlog pritvaranja bilo pitanje kako riješiti komunalni otpad u Brezju, koje je bilo i još uvijek jest aktualni problem Varaždina. Dakle, da nisam dao ostavku, onda bi traženje rješenja za taj problem bilo pod stalnim sumnjama, kao što se kasnije dogodilo, iako se na kraju pravomoćno okončanog postupka vidi da je sve bilo prema zakonu, naglašava Čehok.
Ipak, 2017. godine, šest godina nakon uhićenja i nesudjelovanja u javnom i političkom životu grada Varaždina, Čehok iznenada izlazi na izbore, i to bez velike kampanje. I pobjeđuje, unatoč istragama, odnosno sudskim postupcima koji se protiv njega vode zbog ugovaranja zbrinjavanja baliranog otpada, zamjene zemljišta između Grada Varaždina i privatnih poduzeća, poslova u vezi varaždinskog aerodroma, zapošljavanja…
-Prolazim kroz kafkijanske procese u kojima je najveća kazna za mene i moje bližnje samo njihovo trajanje koje sa sobom nosi stalnu prijetnju, neizvjesnost, bojazan i drugo. Time se zapravo paralizira čovjeka koji gubi volju za angažmanom, obeshrabuje ga se za bilo kakav doprinos zajednici. Kada sam shvatio da to nema smisla jer traje već sedmu godinu i da se tome ne nadzire kraj te da se tako još sekundarno viktimizira osoba koja je zapravo nevina - a s obzirom na reakcije građana, kojima je bilo dosta jalove politike Gorana Habuša i njegovih saveznika iz SDP-a - prelomio sam u sebi i odlučio izaći na izbore. A tada je već velikoj većini građana Varaždina postalo jasno da je represivni aparat politički izmanipuliran i da je postao produžena ruka politike, odnosno da je jedino moguće rješenje za bale ono koje je donijelo moje poglavarstvo te da je ono u općem, a ne nekom privatnom interesu, što je potvrdila ove godine i pravomoćna preuda. Usput rečeno, ovih dana to postaje jasno i aktualnom varaždinskom gradonačelniku iz SDP-a, koji će prve bale poslati u MBO postrojenje izgrađeno u Brezju upravo slijedom ugovora iz 2008. godine. Nažalost, za to je trebalo proći više od deset godina tijekom kojih su propali Habuševi pokušaji raspisivanja koncesije i drugog, a mene se progonilo bez opravdanog razloga, što danas iz dan u dan postaje sve jasnije, veli Čehok.
Međutim, unatoč tome što je ove godine pravomoćno oslobođen po svim točkama optužnice iz 2012. izuzev jedne po kojoj suđenje ide ispočetka, Čehok - uz velike podjele i rasprave na varaždinskoj političkoj sceni o (ne)prihvatljivosti njegove kandidature - gubi izbore za varaždinskoga gradonačelnika od SDP-ovog Nevena Bosilja, i to za svega stotinjak glasova u drugom krugu u koji je ušao s velikom prednošću..
-To je, prije svega, moja greška. Nakon olakšanja zbog pravomoćne presude, koja je otklonila teret koji predstavlja optužnica te je donijela olakšanje nakon deset godina iščekivanja, nisam to dao na sva zvona, iako me se zbog te optužnice prozivalo, a žalba USKOK-a prenosila u nastavcima, kao što su to napravile Varaždinske vijesti. Dakle, ishod sudskog postupka nisam proglašavao nekakvom političkom pobjedom, već prije svega gledao kako ga zadržati u krugu obitelji u vidu olakšanja i rasterećenja, a uvjeren kako je svima zapravo jasno da sam nevin progonjen, kao što sam stalno isticao, neovisno o tome što su neki na političkoj sceni tvrdili suprotno, mimo ikakvog temelja. Unatoč tome, uspjela je polučiti određeni izborni rezultat, ali još važnije je to što zbog njihovih agresivnih istupa i prozivki za kriminal nije došlo do sklapanja tzv. integralne nagodbe kojim bi se glavni gradski problemi, ali i povezani sudski postupci, riješili sporazumom, što smatram daleko najboljim rješenjem jer se time otklanja i pitanje odštete, a ne samo bale, ukazuje Čehok, pitajući kakvog bi smisla imalo to da su riješili bale, što su mogli, a da se nakon toga plaća odšteta.
Posebno naglašava da je balirani otpad mogao zbrinuti i po daleko povoljnijoj cijeni nego što će se sadašnja gradska vlast, koja ga je prozivala upravo zbog troškova iz ugovora od kojeg su presudom Vrhovnog suda, nakon više od deset godina, otklonjene sumnje u kriminal.
-Kao što sam cijelo vrijeme isticao, i mi moramo shvatiti što znači presumpcija nedužnosti, odnosno stvarno je implementirati u naš život. To nismo napravili i to je opasno za društvo jer nije riječ samo o neustavnom ograničavanju slobode onih koji izlaze na izbore, već i slobode drugih profesija, upozorava Čehok, ukazujući na primjer ljubljanskoga gradonačelnika koji je bio na funkciji, iako je vođena istraga protiv njega, kao i na slične primjere.
Kad bi i u nas zaživjela presumpcija nevinosti, kako dodaje, ne bi se prozivalo nekoga kriminalcem i difamirati ga samo zato jer se protiv njega vodi postupak, budući da može na kraju dokazati da je nevin, kao što je on dokazao.
-Slijedom toga, ne vidim opravdanog razloga da se nekome uskrati pravo izlaska na izbore samo zbog istrage ili optužnice. Opasnost od ponavljanja djela je fiktivna i više služi kao razlog za pritvaranje i eliminaciju nego kao ozbiljna opasnost. Uostalom, postoji niz profesija kod kojih one nisu prepreka, štoviše, nisu ni pravomoćne presude. Recimo, bilo bi zanimljivo vidjeti koliko pojedini novinari imaju pravomoćnih presuda za klevetu i drugo, a ipak i dalje pišu i izvještavaju. Razumljivo, jer što bi trebali? Prestati pisati i raditi nakon prvog spora koji je za očekivati kod onog tko je hrabar, tko uistinu želi nešto napraviti? Takvi su uvijek izloženi većem riziku od tužbi onih koji ne žele promjene. Zar bi takav trebao žrtvovati zauvijek i trajno ne samo svoje pravo na rad, nego i slobodu uopće jer je nekome sumnjiv?, pita Čehok, koji ukazuje da njegov, kao i izbor Posavca, zorno pokazuje da građani smatraju da u njihovim slučajevima nema ni političke odgovornosti, a kamo li kaznene, pa stoga ne razumije pozivanje na nju.
Serijal tekstova “ Optužnice, procesi i presude (ne)smetaju” napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama
