Hrvatske vode nastavljaju snažan investicijski ciklus u zaštitu od poplava, ali i u stvaranje novih vodnih pričuva. Retencija Korušćak na području Novog Marofa jedan je od projekata koji bi u budućnosti, uz svoju osnovnu funkciju zaštite od poplava, mogao dobiti i važnu ulogu u zadržavanju vode i osiguravanju njezine dostupnosti u razdobljima suše.
U naseljima Remetinec i Krč, na području Grada Novog Marofa, planirana je izgradnja retencije Korušćak, jednog od novih kapitalnih projekata Hrvatskih voda na području sliva Mure i gornje Drave, odnosno na malom slivu rijeke Bednje.
Riječ je o bujičnom sustavu čiji sliv do planirane brane obuhvaća oko 6,2 četvorna kilometra. Tijekom intenzivnih oborina na Korušćaku se formiraju nagli vodni valovi koji opterećuju nizvodni tok i povećavaju opasnost od poplava. Izgradnjom retencije taj će se problem sustavno riješiti – voda će se privremeno zadržati, a potom kontrolirano ispuštati nizvodnim koritom u količinama koje ono može sigurno prihvatiti.
Planirana retencija imat će volumen od oko 345.000 kubičnih metara, dok će središnji objekt biti homogena nasuta zemljana brana visoka 7,6 metara i duga 218,9 metara. Kruna brane bit će na koti 198,50 metara, širine četiri metra, uz pokose nagiba 1:3. U samu će se branu ugraditi oko 28.555 kubičnih metara materijala.
Temeljni ispust omogućit će postupno i kontrolirano pražnjenje retencijskog prostora nakon prolaska velikog vodnog vala, dok je sigurnosni preljev projektiran za prihvat ekstremnog, odnosno 1000-godišnjeg vodnog vala. Preljev će biti na koti 196,70 metara i širine 14 metara.
Procjene pokazuju da će tijekom prolaska 100-godišnjeg vodnog vala punjenje i pražnjenje retencije trajati oko četiri dana. U redovitim hidrološkim uvjetima Korušćak će i dalje teći svojim prirodnim koritom, dok će se zaplavni prostor retencije aktivirati samo u razdobljima velikih voda.
Od zaštite od poplava prema stvaranju vodnih pričuva
No, upravo u načinu na koji se danas promišlja uloga retencijskih prostora krije se i važan iskorak Hrvatskih voda.
Kako ističu u Hrvatskim vodama, posljednjih se godina sve više napušta isključivo promatranje retencija kroz prizmu obrane od poplava. Klimatske promjene, sve izraženiji hidrološki ekstremi i osobito razdoblja dugotrajnih suša nameću potrebu za drukčijim, dugoročnijim promišljanjem vodnih resursa.
Zbog toga Hrvatske vode i kod novih retencija sve više razmatraju mogućnost njihove buduće transformacije u akumulacijske građevine, odnosno objekte koji, osim zaštite od poplava, mogu služiti i za zadržavanje vode u razdobljima kada je ona raspoloživa, kako bi se njome moglo upravljati u razdobljima njezine nestašice.
Korušćak je pritom posebno zanimljiv jer je sama brana projektirana i građena prema standardima koji se primjenjuju na akumulacijske građevine, što otvara mogućnost njezine buduće višenamjenske funkcije.
Kada govorimo o retencijama, moramo ih sve više promatrati kao dio šireg sustava upravljanja vodama. Nije dovoljno vodu samo brzo odvesti iz prostora u trenutku velikih oborina. Moramo razmišljati kako je zadržati, sačuvati i odgovorno koristiti onda kada nam je najpotrebnija, istaknuo je direktor Hrvatskih voda Milan Rezo.
Povijesno niski vodostaji upozorenje za budućnost
Na potrebu takvog pristupa, dodaje Rezo, posebno upozoravaju posljednja hidrološka kretanja.
Povijesno niski vodostaji velikih hrvatskih rijeka, među kojima su Dunav, Sava i Drava, pokazuju koliko se brzo može promijeniti odnos između raspoloživosti i potreba za vodom.
Danas moramo društveno odgovornije promišljati zadržavanje voda. Govorimo o osiguranju bioloških minimuma, potrebama navodnjavanja, ali i osiguranju dovoljnih protoka na lokacijama na kojima su izgrađeni ili će se graditi uređaji za pročišćavanje otpadnih voda. Sve su to potrebe koje će u budućnosti biti sve izraženije, naglasio je Rezo.
Upravo zato retencije više nisu samo objekti koji se aktiviraju u kriznim situacijama. One mogu postati dio šire infrastrukture prilagodbe klimatskim promjenama – prostora u kojima se voda zadržava u vrijeme velikih voda, ali potencijalno koristi i u vrijeme njezine nestašice.
Korušćak kao dio novog koncepta
Kako bi retencija mogla sigurno funkcionirati, projektom je predviđeno i uređenje korita Korušćaka uzvodno i nizvodno od brane. Uzvodno će se trasa potoka preusmjeriti u duljini od približno 90 metara i oblikovati za siguran dovod vode prema uljevnoj građevini, dok će se nizvodno korito zaštititi kamenom oblogom u betonu kako bi se spriječila erozija pri većim protocima. Predviđeni su i pristupni putovi za održavanje brane i pratećih objekata.
Posebna pozornost posvećena je i uklapanju zahvata u okoliš. Nasuta zemljana brana omogućuje prirodnije uklapanje u prostor, dok će se u zaplavnom području povremeno stvarati privremena vlažna staništa. Takva rješenja predstavljaju spoj klasične vodnogospodarske infrastrukture i elemenata zelene infrastrukture, a mogu pridonijeti i bioraznolikosti te infiltraciji vode u podzemlje.
Izgradnja retencije Korušćak stoga predstavlja višestruki odgovor na izazove koji su pred sustavom upravljanja vodama, od zaštite stanovništva, prometnica, gospodarskih objekata i poljoprivrednih površina od bujičnih poplava do stvaranja novih mogućnosti za zadržavanje vode u prostoru.
Ukupna planirana vrijednost izvođenja radova iznosi 2.226.642,50 eura.
Retencija Korušćak tako bi trebala postati važna karika u sustavu obrane od poplava na području Remetinca i Krča, ali i dio šireg razmišljanja Hrvatskih voda o tome kako postojeću i novu vodnu infrastrukturu prilagoditi vremenu u kojem istodobno moramo biti spremni i na ekstremne oborine i na sve izraženije nedostatke vode.
Upravo u toj promjeni pristupa, od jednostavne zaštite od velikih voda prema višenamjenskom upravljanju vodnim resursima – Hrvatska vode vide jedan od ključnih smjerova budućih ulaganja na slivu Mure i gornje Drave.
