Slika božićnih blagdana obično uključuje obitelj okupljenu oko punog stola, u toplini svog doma.
Teško je u tim trenucima zamisliti da istovremeno ima ljudi koji spavaju u parku, na kolodvoru, u napuštenim zgradama, koji o blagdanskom stolu mogu samo sanjati. Beskućnici, ionako nevidljivi i zanemareni, sada su još nevidljiviji.
U Varaždinu se o beskućnicima brine Udruga "Novi put". U prenoćištu kojim upravljaju trenutačno je 10-ak korisnika, a jedan od njih ispričao nam je svoju priču. Ima 39 godina, a bez krova nad glavom ostao je prije četiri mjeseca.
- Završio sam u bolnici, na psihijatrijskom odjelu, sam sam se prijavio. Živci su mi skroz otišli. Više od mjesec dana bio sam na liječenju, a kad sam došao doma, čekale su me stvari. Majka me izbacila iz stana i završio sam na ulici, izgubio sam i posao. Mjesec dana bio bez krova nad glavom, spavao sam na autobusnom ili željezničkom kolodvoru, po zgradama... gdje god je bila prilika. Ali dođe vam policija i otjera vas, no bolje i tako nego da vas kazni. Srećom, tada još nije bilo hladno, sad bih se smrznuo vani. Prije toga sam neko vrijeme bio kod tate, on i mama su rastavljeni. Međutim on ima iste probleme kao i ja, bolestan je. Pomagao sam mu i financijski dok sam mogao, ali sestra nije dala da budem kod njega – otkrio nam je životne okolnosti zbog kojih je postao beskućnik.
- Otišao sam socijalnoj radnici i kao privremeno rješenje smješten sam ovdje u prenoćištu – dodao je.
Što mu najteže pada i čemu se veseli, ali i s kakvim se problemima susreću beskućnici i Udruga Novi put koja vodi prenoćište te kako im možete pomoći, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
