Mladen Topolnjak, dr.vet., direktor Derme d.d. za Varaždinske vijesti o slučaju Agrokor
Drama oko tvrtke Agrokor iznijela je na površinu, na žalost ili na sreću, sve probleme s kojima je hrvatsko društvo suočeno u posljednjih dvadesetak godina.
To je nešto što će zasigurno nekim budućim analitičarima biti primjer kako u isprepletenim političkim, gospodarskim i financijskim odnosima završavaju projekti koji s normalnim tržištem nemaju baš nikakve veze. To je priča u kojoj nema nevinih, iako su neki svojim utjecajem više, a neki manje doprinijeli današnjoj situaciji.
Poznavajući hrvatsko tržište, a osobito prehrambenu industriju, te uspoređujući ga s tržištima civiliziranih zemalja, prvenstveno tržištem ostatka EU, najviše su odgovorne političke elite, bez obzira na orijentaciju, jer nisu uredile sustav.
Štoviše, tu je njihov utjecaj na pravosudne institucije te institucije koje provode nadzor. Nadalje, odgovornost je bankarskog sektora, vlasnika, dobavljača pa i medija koji bi trebali biti korektiv za nepravilnosti koje se događaju u društvu.
Sve dosadašnje političke garniture godinama su Agrokoru tolerirale model poslovanja na račun dobavljača. Banke su financirale Agrokor i tvrtke u vlasništvu Agrokor nerealno visokim kamatama, unatoč činjenici što su mu bilance bile loše.
Dobavljači su ga pratili, unatoč strahovito dugim rokovima naplate pa čak su i uzimali kredite za njega te pristajali na regresne mjenice koje im sada dolaze na naplatu. A mediji su pisali hvalospjeve na račun kompanije.
Brod je tonuo, a glazba je svirala.
Sustav, koji temeljen na dužničkom kapitalu nije zaustavljen te je s vremenom postao prevelik da bi propao jer, ako propadne, s njime propadaju mnogi, uključujući dobar dio hrvatskog gospodarstva, a posljedična bi recesija povukla i političku elitu. Teško je očekivati da smo svi mi jednaki, bez obzira na profesiju kojom se bavimo, te da imamo empatiju i za druge ljude, čast i malo moralnosti da nam je kućni odgoj naprosto usadio da se obveze trebaju izvršavati pa tek tada očekivati nekakve nagrade, umjesto obratno.
No, zato postoje zakoni koji bi to trebali korigirati i napraviti ipak pravično društvo u kojem bi se devijacije svele na najmanju moguću mjeru, umjesto selektivnih primjena prava i pravde, kao što je bio slučaj do sada. Radi li se o Agrokoru ili o državi koja plaća dobavljače lijekova u 1.000 dana, dakle prva ne poštuje zakone koje je donijela, možemo bez imalo dvojbi zaključiti da je Hrvatska daleko od vrlo važnih karakteristika normalno ustrojene države.
U takvim okolnostima, uz puno časnih i sposobnih ljudi, svoju priliku pronalaze i nesposobni, stranački podobni, licemjerni neradnici uvučeni u pore državnih institucija s mogućnostima donošenja svojih problematičnih odluka ili, naprosto, provodeći odluke onih kojima trebaju biti zahvalni što ih je takve nesposobne postavio na pozicije koje nadilaze njihove mogućnosti.
Međutim, zbog svega navedenog, ovo dobra je i prilika za “reset hrvatskog društva, da se iz ove naše močvare i olakog etiketiranja - u pozitivnom ili negativnom smislu cijelih skupina ljudi, od gospodarstvenika, liječnika, sudaca, profesora do radnika, podržavanog prvenstveno od političkih elita i centara moći - konačno izdvoje oni koji vrijede i drže se zakona i oni koji to ne rade i žive na račun drugih, bez obzira jesu li “veliki” ili utjecajni u društvu ili obični zabušanti na burzi.
Samo na tim temeljima možemo napraviti pravično, transparentno i bogato društvo.
