Dr. sc. Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša, a sada predavačica na zagrebačkom veleučilištu Vern, sredinom ožujka u Zagrebu je predstavila svoju knjigu “Vražica nosi Pradu, a bogovi konfekciju” koja je podigla dosta prašine, osobito na političkoj sceni.
Knjiga je izazvala pozornost jer prvi put u nas na zanimljiv i vrlo otvoren način govori o drugim stranama politike, odnosno političara, koje uglavnom ostaju u sjeni odluka, službenih prijema i sličnih događanja. Mirela Holy svoju će novu knjigu predstaviti i u Varaždinu, i to u palači Herzer, u utorak, 11. travnja, s početkom u 19 sati. Uz Mirelu Holy i predstavnika nakladnika, na promociji koju priređuju Varaždinske vijesti zajedno s Gradskim muzejom Varaždin, sudjelovat će i Radimir Čačić.
U nastavku donosimo intervju koji je Mirela Holy dala Varaždinskim vijestima uoči zagrebačkog predstavljanja knjige.
Politika nije drugačija od ostatka društva
Odakle naslov “Vražica nosi Pradu, a bogovi konfekciju”?
- Cijela knjiga je ironična i zafrkantska pa je takav i naslov. U stvari, knjigu sličnog naslova (Vražica nosi Pradu, a božica Standard konfekciju) htjela sam napisati i prije no što je počela moja profesionalna politička karijera, još u vrijeme dok sam bila službenica u Ministarstvu zaštite okoliša. S obzirom na činjenicu da sam ministricu Marinu Matulović Dropulić dočekala na najvišoj službeničkoj poziciji u Ministarstvu, na poziciji šefice Kabineta ministra, a da me ona doslovce nije mogla vidjeti ni nacrtanu, imala sam jako puno inspiracije za pisanje svojevrsne političke varijante takvog chick lit romana. No, umjesto pisanja knjige bacila sam se na pisanje doktorata i tom prilikom to krizno razdoblje u životu pretvorila u prednost tako što sam doktorirala, a Vražica je morala čekati drugo krizno razdoblje.
“Vrag nosi Pradu” je poznati roman autorice Lauren Weisberger prema kojem je snimljen i istoimeni film. Prikazuje mračnu stranu modne industrije. “Vražica nosi Pradu, bogovi konfekciju” ironično se poigrava s naslovom Weisbergeričine knjige jer u knjizi prikazujem sve nijanse sivila hrvatske politike u kojoj politička božanstva ne nose politički haute couture, već dosadnu konfekciju osobnog interesa. Za razliku od onog što misle mnogi građani o politici, u knjizi nastojim pokazati da politika nije drugačija od ostatka društva. Upravo suprotno, kroz cijelu knjigu govorim da se politika ni po čemu ne razlikuje od drugih segmenata društva, da ona predstavlja prosjek i presjek društva i da se politika nikada neće promijeniti ukoliko se ukupno društvo ne promijeni, ukoliko građani ne steknu veće samopoštovanje i integritet i počnu tražiti drugačiju politiku. Tek kada se društvo, baza promijeni, onda će se promijeniti i političari – morat će jer ih građani više neće birati.
Kada ste počeli pisati knjigu? Jeste li imali više vremena za pisanje otkako ste izašli iz politike?
- Knjigu sam počela pisati 2013. godine, no u to sam vrijeme počela graditi ORaH i jednostavno nisam imala vremena za pisanje. Nakon što sam dala ostavku na funkciju predsjednice ORaH-a i povukla se iz politike, nastavila sam pisati knjigu jer mi je to bila svojevrsna terapija, način da se očistim od politike i odradim tranziciju prema životu profesorice. Pisanje knjige za mene je bilo sublimacija političkih iskustava, a u kriznim životnim situacijama uvijek koristim kreativan proces jer je to način na koji izvlačim korist iz objektivno frustrirajućih situacija. Drugim riječima, za mene je situacija kada me život gurne nogom u stražnjicu prilika da krenem naprijed. I to svaki put s velikim veseljem i činim.
Brutalna iskrenost knjige
Knjiga je “digla prašinu” u javnosti i prije nego što je izašla. Što je glavni razlog tome?
- Brutalna iskrenost knjige. Živimo u licemjernom društvu u kojem je dopušteno raditi najodurnije gadosti drugima iza leđa, ali je otvoreno govorenje u lice kvaliteta koju mnogi nikada neće oprostiti. Mnogi ljudi su kukavice i mrze one koji to nisu jer im je to jasan znak da nisu dobri i kvalitetni ljudi. A kukavice će oprostiti sve osim spoznaje da ste bolji i pošteniji čovjek od njih, da postoje ljudi koji žive u skladu sa svojim uvjerenjima, a ne prema očekivanjima drugih.
Iako ne spominjete imena, uglavnom se može razaznati o kojim osobama pišete, je li bilo kakvih reakcija zbog toga?
- Bilo je puno nervoznih i bijesnih reakcija na knjigu iz novinarskih krugova, dok su politički krugovi reagirali mlako. Nekoliko je razloga za takvu, samo na prvi pogled neobičnu reakciju. Kao prvo, političari, koji su se osjećali prozvanima, koristili su svoje novinarske trbuhozborce za napad ne toliko na knjigu, već na mene osobno jer prljave posliće nikada ne rade sami, već za to koriste svoje besprizorne pomagače u medijima. Nisu smjeli otvoreno reagirati jer bi tako pokazali da su ‘pogođeni’ knjigom. Medijski ‘bedemi ljubavi’, koji potpuno nekritički gutaju različite moralne užase od svojih političkih ljubimaca, osjetili su se osobno pogođeni kao da sam o njima samima napisala knjigu. A na neki način i jesam jer bi oni trebali biti korektiv vlasti u demokraciji, a ne medijski slugani političkih interesa. A ta ružna istina ih boli. Blizak tome je i još jedan razlog ogorčenosti i bijesa pojedinih novinara koje nervira moja drskost i sloboda po načelu: Ma tko je ona da si takvo nešto dopušta i da pritom izaziva još i toliku pozornost javnosti! To je čudovište ljubomore i zavisti jer sam ja, bivša političarka, ugazila na njihov teren kritike politike i to uspješnije od njih.
Među reagiranjima na vašu knjigu moglo se čuti da ste se takvim pisanjem prenisko spustili i da je knjiga na razini trača. Kako to komentirate?
- Vesele me takvi komentari jer dokazuju da sam odradila dobar posao. Licemjerima su uvijek daleko užasniji oni koji govore istinu o ružnim aspektima stvarnosti i otvoreno ukazuju na njih, no oni koji proizvode tu ružnu i pokvarenu stvarnost. Je li istina trač? U odvratno licemjernom društvu u kojem živimo istina je, nažalost, svedena na trač kao potpuno namjerna subverzija kojom se održava hegemonija u kojoj živimo. Upravo zato sam namjerno i koristila tu metodu kako bi knjiga bila čitana jer će samo ukoliko bude čitana imati efekt. Drugim riječima, s prljavima se možete boriti samo s njihovim oružjem, viteško odijelo časti tu vam ne pomaže.
Prikazali ste “mračnu stranu” politike. Biste li mogli izdvojiti neku “pikanteriju”?
- Pokazala sam realnu sliku politike. Meni osobno je najveća pikanterija knjige kontinuirano ukazivanje na žalosnu činjenicu da je u politici, koja treba biti posao u javnom interesu, toliko malo političara i političarki koji govore, rade i misle isto. Drugim riječima, izuzetno je malo onih koji nisu licemjerni, koji su vjerodostojni. A bez vjerodostojnih političara nema ni politike kao posla u javnom interesu. Ako niste iskreni i pošteni prema sebi, ne možete biti iskreni i pošteni prema društvu, a time ni raditi posao u javnom interesu.
Je li vam danas žao što ste bili dio te političke elite? Namjeravate li se vratiti u politiku?
- Ne, nije mi žao. Za mene je politika, a politiku doživljavam kao posao u javnom interesu, najljepši posao na svijetu jer daje instrumente za promjenu društva na bolje u skladu s političkim idejama i programom. U ovom trenutku ne osjećam u sebi poriv za djelovanje u javnom interesu putem politike jer to iziskuje mnogo izlaganja i proživljenog stresa, a ne želim se baviti politikom u konfekciji.
Odnos sa Čačićem
Smatrate li da ste u nečem pogriješili kao političarka, ministrica?
- Žao mi je što nisam poslala službenim putem na nadležno postupanje ministru prometa elektroničku poštu zbog kojeg sam dala ostavku na funkciju ministrice. Moja namjera je bila pozitivna, izvedba je bila pogrešna. Ponosna sam na način na koji sam obavljala funkciju ministrice jer sam dala cijelu sebe i radila u javnom interesu, potpuno u skladu sa svojim političkim uvjerenjima i programom s kojim je Kukuriku koalicija osvojila izbore. Malo je onih koji se time mogu pohvaliti.
Vaša ostavka na mjesto ministrice zaštite okoliša često se dovodila u vezu s tadašnjim prvim potpredsjednikom Vlade Radimirom Čačićem. Kakav je bio vaš odnos s njim? Je li između vas bilo kakvih sukoba?
- Naš odnos je bio služben. On je bio moj nadređeni u Vladi. Naš pristup politici je potpuno suprotan i često smo zbog toga bili u konfliktu. Jedina pozitivna stvar koju mogu za njega reći jest da se, za razliku od mnogih drugih političara, uglavnom ne pravi vitezom političke časti. S njim barem znate na čemu ste.
U slučaju vaše ostavke prozivalo vas se radi nepotizma. Kako danas gledate na to?
- Nije li nepotizam pogodovanje rođacima ili prijateljima? Dajte me molim Vas informirajte kome sam ja to točno i gdje pogodovala, koga sam imenom i prezimenom zaposlila i kada. Baš bih to voljela znati. Da sam tužila sve koji su me prozivali zbog nepotizma danas bih bila jako bogata gospođa. Fenomenalno je kada vas za nepotizam prozivaju osobe koje vam nisu dostojne brisati ni prašinu s cipela.
O varaždinskim političarima
Imate li kakve “pikanterije” o Varaždincima?
- Pročitajte knjigu pa ćete saznati.
Koliko ste u svom radu bili u dodiru s varaždinskim temama? Što je po vama rješenje za bale koje i dalje stoje na ulazu u Varaždin?
- Bila sam vitalno zainteresirana za rješavanje problema bala u Brezju i to sam planirala učiniti interventnim izvozom bala i njihovim spaljivanjem izvan Hrvatske. Inspekcija je odradila svoj dio posla, ponuđači su dostavili ponude, odluka je trebala biti donesena, i tada su producirali ‘aferu’ s mailom, ja sam podnijela ostavku. Bale su još uvijek u Brezju, a moj pristup rješavanju tog problema je isti kao i 2012. godine - interventni izvoz i spaljivanje izvan Hrvatske. To je jedino konačno rješenje tog problema, a u dugoročnom smislu i ekonomski najisplativije.
Što mislite o današnjoj političkoj sceni i aferama poput one s putnim nalozima?
- Mislim da narod ima vlast kakvu zaslužuje. Licemjerno je kada se oni koji su glasali za one koji danas upravljaju državom skandaliziraju zbog afera njihovih političkih izabranika. Na izborima je politička moć u rukama građana pa je na njima i odgovornost za vlast ako biraju one koji ih iz ciklusa u ciklus varaju, lažu i kradu. Slični uvijek biraju slične i zbog toga je politika zorni prosjek i presjek društva.
Može li se reći da politika u Hrvatskoj nije u dodiru sa stvarnim zbivanjima i potrebama u gospodarstvu, školstvu, zdravstvu...?
- Laje li pas zbog sebe ili zbog sela? Može, naravno, ali političari koje narod bira, iako ih iz ciklusa u ciklus varaju, lažu i kradu samo rade ono za što ih je narod izabrao - rade u svom, a ne u javnom interesu. Nisam licemjerka da tepam narodu da je divan i krasan i da ne zaslužuje ovakve političare. Istina je, nažalost, drugačija. Narod ima političare koje je izabrao, a to znači da takve političare i zaslužuje. Svi su odgovorni za tužno stanje društva u kojem živimo. Nema tu nevinih.
Možemo li očekivati novu knjigu o aktualnim političkim zbivanjima?
- Ne. Okrećem se drugim projektima i izazovima. Od vraćanja u prošlost nema koristi.
