- Javnom linču na račun institucije HGK pridružili ste se izjavom da Komora više nema smisla i da ne nudi „ništa vidljivo, ništa konkretno, ništa konstruktivno, čak ništa štetno“, navodi sindikalni čelnik Vilim Ribić na početku otvorenog pisma predsjedniku RH Zoranu Milanoviću kojem tumači ne samo potrebu i smisao Komore, nego i nekih drugih institucija, pri čemu daje svoje osebujno viđenje određenih stvari, prije svega medija, kod kojih ne radi nikakvu razliku, već daje uopćenu, vrlo iskrivljenu sliku, barem kada su neki mediji u pitanju. Je li tako, ocijenite sami:
Veoma je nezahvalno usuditi se danas preispitivati istinitost mnogih navoda oko Komore (pa i Vaših) s obzirom na sveprisutni anarho-liberalizam ne samo u dijelu agresivnih poduzetnika, već i u medijima, u parlamentu i politici te u dijelu pseudoznanstvene zajednice. Međutim, navikao sam ići protiv struje.
Ovdje Vam, kao misaonom čovjeku, ne pišem iz uske sindikalne perspektive, već kao građanin i društveni radnik.
Stoga mi dopustite primijetiti da bi iz ozračja nihilističkog odnosa prema svemu što nije konkretna materijalna proizvodnja i Vaš rad mogao biti etiketiran kao „ništa konkretno, ništa konstruktivno, čak ništa štetno“, baš kao što takve poruke ja godinama primam iz istoga izvora.
Smatram da Vi proizvodite dobra koja imaju neprocjenjivu vrijednost (ne zaboravljam Vaš antologijski govor prošle godine u Kninu). Za ovu zemlju neobično je važno da predsjednik Republike govori pa i ako ne proizvodi (čak i kada govori krivo).
Ne branim sadašnju Komoru i ono što ona danas jeste, ne poznajem previše njen rad, ali sam pokušao braniti ono što Komora može biti, i ono što ona treba biti, inspiriran komorskim sustavom u Austriji. Da bi mogla nešto biti ne smije nestati preko noći. Upravo bi to mogla biti konzekvenca nedomišljenog i ishitrenog prijedloga o ukidanju obavezne članarine.
Naravno, mediji, koji su istovremeno i poduzetnici takav su moj pristup izopačili i pretvorili u moju obranu onoga što je Komora danas pa čak i ljudi koji su joj na čelu, iako s njima nemam nikakve veze. Vjerovao sam naivno u mogućnost racionalnog dijaloga u hrvatskom javnom prostoru a uplovio sam u divlji vrtlog propagande.
Ipak, dopustite mi da malo zaljuljam Vašu sliku o tome što Komora danas jeste. Uz sve utemeljene prigovore, npr. o politizaciji, ipak valja primijetiti da Komora kontinuirano obavlja javne ovlasti i niz funkcija za koje se ne može reći „ništa konkretno, ništa konstruktivno“ te pruža usluge mnogima koji za to pokažu interes.
Na primjer, dobio sam informaciju da je jedan od nabrijanih čelnika Urlika poduzetnika koji ovih dana urla protiv Komore, koristio vrlo efikasno i višestruko njene usluge, putujući od Azerbajdžana, Hanovera do Toronta te zahvaljujući posredovanju Komore ostvario zavidne poslovne rezultate i 150 tisuća eura iz FP7 programa što mu je omogućilo gotovo udvostručenje broja zaposlenika.
S onu stranu ovakvih kurioziteta, a informiraju me da ih ima još, slažem se s Vama da Komori treba ozbiljna reforma, ili preciznije nastavak reforme. Kažem nastavak, jer što je otpuštanje 300 ljudi u zadnjih nekoliko godina? Kako Vi to nazivate?
Ako smo oko potrebne reforme svi u društvu suglasni, a čini mi se da jesmo, onda na ovom mjestu tek treba početi društvena debata, iako Vaš istup sugerira da to baš i nije potrebno jer je Vama sve jasno.
Postavlja se pitanje može li se ukidanje nazivati reformom ili je re-forma zapravo tek preoblikovanje, kako sam naziv kaže? Pogledajmo prvo što to Komora treba biti, što to treba raditi (kvalitetnije i odgovornije nego do sada) pa ćemo vidjeti kako ju treba reformirati i financirati. Činjenica da se prvo počelo razgovarati o (ne) financiranju, a ne o funkcijama i budućnosti institucije, govori o profanosti motiva hajkača i huškača.
Institucija koja ima javne ovlasti, čiji je dio poslova rad na legislativi i makroekonomskim politikama, izdavanje certifikata, organiziranje konferencija i edukacije, ne može biti financirana (barem ne u cijelosti) na tržišnom principu, tj. kupi-prodaj logike. Nadalje, komore su ključni čimbenik u razvoju bavarsko-austrijskog sustava dualnog obrazovanja, koji sjajno funkcionira i koji je dio naših strategija i političkih programa. U tim zemljama članstvo u Komorama je obavezno. Osim toga dio usluga se obavlja po principu solidarnosti i obaveznog osiguranja (možda nikada neće trebati pravni savjet Komore, ali poduzetnik plaća mogućnost da će mu zatrebati).
Dakle, nije pitanje obavezna članarina ili ne, već opstanak i karakter institucije.
Da je to jasno i dijelu naših ozbiljnih poduzetnika svjedoče njihove izjave u Lideru od 4. veljače. Ako Komora nema obaveznu članarinu, ili ako se ne financira iz fiskusa, onda ne može obavljati navedene funkcije, što znači da bi Komora, kao komora, u biti nestala, pa čak i da se zove jednako. To bi ju pretvorilo u drugi HUP, i stekla bi pravo na kolektivno pregovaranje (što sada nema jer nije dobrovoljna udruga).
Pitajmo se može li si Hrvatska dopustiti nestanak takve institucije? Primjerice, Srbija ne može, jer je to pokušala 2007. godina, a vidjevši posljedice vratila se na obavezno financiranje. Dakle, jedina dilema koja nam ostaje glasi, trebaju li Komoru obavezno plaćati samo poduzetnici ili svi građani putem poreza?
I na koncu, rekli ste da niste stigli srediti to pitanje za vrijeme Vašeg mandata. Isto tako ste rekli da Hrvatska obrtnička komora radi dobro, s čim se jako slažem, ali Vas moram upozoriti da je Vaša Vlada potkopala HOK nepromišljenom liberalizacijom majstorskih licenci za obrtnike, i time ugrozila sigurnost klijenata i otežala obrtničko obrazovanje. Što o tom potezu misle u HOK-u, bilo bi dobro njih pitati.
Međutim, ako HOK niste ukinuli onda ste ukinuli jednu drugu hrvatsku instituciju, list Vjesnik. Sindikati su Vam tada pisali, sluteći trend u kojem će se razvijati medijski prostor, i upozorili da je Hrvatskoj nasušno potrebna istraživačka i analitička novina. Umjesto da ste Vjesnik oslobodili HDZ-ovog stiska, Vi ste ga ukinuli, a imali ste priliku. Napravili ste to opsjednuti tržišnim fundamentalizmom. Prepustili ste političke informacije isključivo i jedino tržištu, iako one u dobrom dijelu imaju karakter javnog dobra, presudnog za kvalitetu demokratskog procesa.
I dobili ste u medijskom prostoru ono što sada imamo. Protutežu niste htjeli razvijati, vjerujući da će tržište valjda selekcionirati senzacionalizam, pristranost i neprofesionalnost. Tržište Vam je to sve upravo honoriralo, i uništilo ozbiljno novinarstvo pretvarajući javni prostor u dvoranu iskrivljenih ogledala u kojoj su svi likovi izopačeni.
Dobili smo medije, koji nisu zrcalo stvarnosti, već su medijsko poduzetništvo, koje za svoj primarni cilj imaju zaradu i ekonomski opstanak, a to mogu postići samo senzacionalizmom, lažima i demoniziranjem ljudi i institucija. Tko je to najbolje shvatio taj je najčitaniji (npr. Indeks.hr). Pri tome svoju moć koriste i za promoviranje prozaičnih ekonomskih interesa uokvirenih u vulgarno neoliberalna stajališta, s fokusom na smanjenje svojih troškova i poreza, a to znači i smanjenje svake javne potrošnje. Simbioza između anarholiberala iz novog vala poduzetnika i medija-poduzetnika odmah je uspostavljena i funkcionira na demoniziranju svega što je izvan njihovih misaonih okvira, sasvim suprotnih svjetskim trendovima.
Taj provincijalni i retardirani duh nudi Hrvatskoj privatizaciju javnih službi, ukidanje javne televizije, privatizaciju zdravstva, školstva, traže da ljudi na ruke dobivaju bruto plaću, destruirajući sve što je solidarno, socijalno i civilizirano. Uspjeli su spriječiti uvođenje poreza na nekretnine, što je socijalno jedan od najpravednijih poreza, protive se progresivnom oporezivanju i spriječili su bilokakvu širu raspravu o ekonomskim i socijalnim posljedicama rastuće nejednakosti u društvu.
Permanentno upozoravaju da su javne službe loše, a onda se traži smanjenje njihove potrošnje.
Hoće li te službe biti bolje, ako su slabije financirane ili još gore? A zapravo nije ih briga za poboljšanje javnih službi, već za smanjenje poreza. Danas mene prozivaju zašto ja govorim o HGK, ali su sebi dali za pravo svaki puta, baš svaki,
kritizirati svake naše zahtjeve za većim plaćama u javnim službama. Nezaboravne su izjave tijekom pandemije da im Država vrati ono što im je otela (porezom).
Poznavanje ove simbioze omogućuje mi da shvatim otkud vjetar puše pa i onda kada se radi o HGK. Dopuštam si na to Vas upozoriti.
Članovi sindikata i mnogi građani očekuju da to prepoznate i Vi te da zaustavite trend rastakanja hrvatskih institucija na tragu destruktivnih ideologija. Podsjetio bih Vas na temeljno načelo Europske unije, koje je oblikovao još Lionel Jospen:
„Tržišno gospodarstvo da, tržišno društvo ne“. Voljeli bismo da na tom tragu vodite i Vi politiku u borbi protiv anakronih i neciviliziranih ideoloških koncepata i protiv njima pripadajućih profanih materijalnih interesa, na štetu narodne većine
-
