Kada su 2012. godine krenuli s poslovanjem, imali su 48 tisuća nesilica, koje su godišnje davale oko 14 milijuna jaja, a danas, jedanaest godine kasnije, imaju u šest objekata 144 tisuće nesilica, koje godišnje nesu oko 42 milijuna jaja. Radi se o Ivani i Draženu Čurili, koji se bave proizvodnjom jaja kraj Svetog Đurđa, i to vrlo uspješno: Luneta d.o.o. jedno je od pet vodećih u svojoj branši u našoj zemlji te najveći proizvođač jaja na sjeveru Hrvatske.
Dali otkaze i krenuli
- Na farmi smo sestra i ja te još dvadeset i pet zaposlenika. Sestra od prije osam godina ima svoje poduzeće, koje se bavi uzgojem nesilica te ima tu dva objekta. Na farmi OPG Ivane Čurila, koja je dva kilometara od Sv. Đurđa, nasele se mali pilići. Kad izrastu u nesilice kroz 16-17 tjedana, selimo ih u proizvodne farme u Sv. Đurđ. Tu ostaju 16 mjeseci, objašnjava Dražen Čurila, direktor Lunete.
Kako naglašava, ni oni ni njihovi roditelji nikada nisu bili ničiji kooperanti prije pokretanja ove proizvodnje jaja.
- Oboje smo završili Ekonomski fakultet, kao i naši roditelji. Radili smo kod njih u knjigovodstvu i financijama u Ludbregu. U jednom trenutku odlučili smo nešto proizvoditi i tako je sve počelo, prisjeća se Ivana.
Kada su se odlučili za proizvodnju jaja, odmah su krenuli s nesilicama bez kaveza.
- Vidjeli smo da dolazi do promjena. Sve više je bilo otkupljivača koji su tražili jaja koja nisu od nesilica u kavezima. Danas je u Europi još 45 posto nesilica u kavezima, a u Hrvatskoj i nešto više. Međutim, trend je da se ide na uzgoj bez kaveza. I tu smo vidjeli priliku. Bili smo prvi u Hrvatskoj s volijerama, naglašava Dražen.
Upravo zbog takvog pristupa, osim na domaće tržište, jaja dosta prodaju u inozemstvo.
- Još od početka prodajemo oko polovice jaja na strana tržišta, kao što su Austrija i Njemačka, ali smo izvozili i u Litvu, kada je bila korona kriza, veli Ivana, dodajući da su u vrijeme većih nestašica jaja izvozili i u Nizozemsku, Dansku i još neke zemlje.
OPASNA PTIČJA GRIPA - Uvijek prilagođavamo naše poslovanje tržištu. Morate štedjeti kad su dobra vremena, da bi imali za loša. Morate trčati brže od drugog. Ne morate biti brži od medvjeda, samo brži od drugog koji trči, veli nam Dražen Čurila upitan kako se nose sa svim izazovima. Od svih izazova u proizvodnji, možda se danas najviše ističu oni vezani uz razne bolesti. - Za našu branšu jako je opasna ptičja gripa. No, mi držimo biosigurnost na visokoj razini. Nitko ne ulazi među nesilice koje slobodno šeću unutar objekata ne zato da se ljudima ne bi nešto dogodilo, već nesilicama. Da im se ne prenese neka bolest. Nadalje, radnici ulaze isključivo u odjeći i posebnoj obući koja je za to namijenjena. Nakon toga se obavezno sve pere, dezinficira. Na sve to jako pazimo da ne unesemo nešto u objekt. Vodimo brigu o svemu što se zahtjeva, veli Ivana, napominjući da njihov veterinar brine o biosigurnosti.
Zašto su jaja poskupjela
Upravo u vrijeme korona krize počele su oscilacije cijena jaja.
- Prije tri godine cijene su bile niske i jaja je bilo. Problemi su se počeli pojavljivati krajem korone jer su ulazne cijene bile jako visoke, a cijene jaja nisu išle gore pa je dosta proizvođača prestalo s proizvodnjom i od tada dolazi do nestašica, odnosno rasta cijena, objašnjava direktor Lunete.
Zadnjih godinu dana cijena jaja osjetno je porasla.
- Poskupjela su oko 50 posto. Prošle godine jako je porasla cijena žitarica zbog rata u Ukrajini, otišli su i energenti gore, općenito inflacija. Nismo imali niti jednog dobavljača koji nije osjetno poskupio svoju robu. Na cijene je utjecala i pojava salmonele kod nekih proizvođača, koji su imali skoro 10 posto proizvodnje jaja u nas. Nestašica se javlja i zbog ptičje gripe, koja je najveće ugroza našoj industriji. Sad je još nema, ali lani je počela već u srpnju ili kolovozu te je zbog oboljenja nesilica došlo do nestašice, ukazuje Dražen.
Ipak, kako naglašava, ne jedemo najskuplja jaja u Europi, iako neki tvrde suprotno. - Ne, nije tako. Danska nije ni obuhvaćena tim usporedbama, kao ni Švedska, a i drukčiji je format prikupljanja podataka. Mi u svojem maloprodajnom kiosku prodajemo 30 jaja za šest eura. Nadamo se da će se cijena sada stabilizirati. Poskupljenja sirovina staju, a nadamo se da će i padati, ali nitko ne zna što će biti jer se okolnosti stalno mijenjaju. Iz dana u dan, naglašava Dražen Čurila.
ULAGANJA Novi stroj za pakiranje 60.000 jaja na sat od milijun eura - Kupac je prvi koji dira jaje rukom. Nakon što ga nesilica iznese, po kosini se otkotrlja na traku po kojoj odlazi u pakirnicu, koja je potpuno automatska, naglašava Dražen. Radi toga, nabavljen je novi stroj za pakiranje. - Kod nove linije za pakiranje prvo se kamerama vizualno detektiraju koja su jaja zamazana ili oštećena te se ona odvajaju. Zatim jaja idu na audio kontrolu. Batići po njima udaraju i tako se utvrđuje imaju li pukotine. Onda idu na UV dezinfekciju, kojom se uništavaju sve moguće bakterije na površini jajeta. Postoji i uređaj koji detektira moguće nepravilnosti unutar samog jajeta poput krvavih mrlja te se ta jaja ista izdvajaju. Na kraju, ide vaganje i sortiranje te pakiranje ovisno o težini, a možemo pakirati i po kupcima, objašnjava Ivana. Novi stroj, koji je kupljen u Nizozemskoj, sam se i pere pa više ne treba ručno pranje. - Njime smo zamijenili stari te tako povećali kapacitet pakiranja s 30.000 jaja na 60.000 na sat, što nam uvelike smanjuje radno vrijeme. Ostaje vremena za druge poslove. I vikendom zaposlenici ne moraju raditi stalno, već do podneva, čime ih također nastojimo motivirati da ostanu s nama, naglašava Dražen Čurila, dodajući da su obnovili i pod pakirnice od 200 kvadrata te nabavili nova kombi vozila. Uvjete poslovanja u nas ocjenjuju dobrim. - Ulažemo dosta. Cijena novog stroja je oko milijun eura. To ne bi mogli bez EU fondova, konzalting smo napravili sami uz pomoć roditelja koji rade u Ludbreškom poduzetničkom centru, naglašava Ivana.
