Lovro Lukavečki, magistar politologije i asistent na Sveučilištu Sjever, gotovo godinu dana vodi varaždinsko Gradsko vijeće, a pretprošlog petka izabran je za predsjednika varaždinskoga SDP-a, dok je predsjednik Foruma mladih još od 2022 godine, kojeg u stranci vide ne samo kao budućnost Varaždina, nego i Hrvatske.
Novi način upravljanja
Uz predsjednika varaždinskoga Gradskog vijeća, sada ste na čelu i najzastupljenije stranke u njemu. Jeste li zadovoljni kako se vodi Grad, što se radi? Ide li Varaždin u pravom smjeru?
Zadovoljan sam razvojem našega Varaždina i smjerom u kojem naš grad ide. Tijekom zadnjih nekoliko godina uveli smo novi model upravljanja gradom, bitno drugačiji od onoga koji je iza sebe ostavio jednu od najvećih crnih mrlja u povijesti Varaždina. Taj novi model vidi se u transparentnosti, u većem uključivanju građana, u participativnom proračunu, ali i u načinu na koji se danas rade gradski projekti.
Na što mislite?
Više se ne ide samo na kozmetiku i površinsko asfaltiranje ulica, nego se kod obnove zahvaća cijela infrastruktura, od vodovoda i odvodnje do plinske i druge mreže. To možda nije uvijek najbrže ni najjednostavnije, ali je jedino dugoročno održivo.
Koje projekte biste još izdvojili?
Uhvatili smo se u koštac s najvećim problemima grada. Bale su praktički riješene, Kućanska rampa je pred građevinskom dozvolom, stanovanje smo otvorili kao jednu od ključnih tema budućnosti grada, a paralelno radimo na prometu, komunalnoj infrastrukturi i kvaliteti života. Zato mislim da Varaždin ide u dobrom smjeru. Ne savršenom, jer takav ne postoji, ali odgovornom, ozbiljnom i razvojnom.
Ima li nešto s čime niste zadovoljni, odnosno što bi moglo bolje?
Naravno da uvijek ima prostora za bolje. Tko kaže da je sve idealno, taj ili ne vidi stvarnost ili ne govori iskreno. Znam da bi građani često htjeli da promjene idu brže i to potpuno razumijem. I ja bih volio da se neke stvari mogu riješiti preko noći, ali kod velikih gradskih problema to jednostavno nije moguće. Zato zahvaljujem građanima na strpljenju, ali i na podršci koju nam kontinuirano pružaju. Mislim da ljudi vide da se stvari pomiču i da se problemi ne guraju pod tepih, nego se rješavaju. Ono što bih svakako volio jest veće poštovanje i konkretnija podrška države i Varaždinske županije prema Varaždinu. Građani Varaždina uplaćuju velike iznose poreza državi i Županiji i vrijeme je da se značajniji dio toga vrati natrag kroz projekte koji trebaju ovom gradu. Ne mislim samo na financiranje uklanjanja bala, već i kroz Kućansku rampu, ali i kroz novi Dom umirovljenika, koji naši stariji sugrađani čekaju desetljećima. To nije nikakvo političko nadmetanje, već minimum pravednosti koji naši građani zaslužuju.
Županija mora biti odgovornija
Vijećnik ste u Varaždinskoj županiji. U kakvom smjeru ide ona s vašeg stajališta, odnosno SDP-a?
Mi smo u Županijskoj skupštini oporba i doista nastojimo biti konstruktivni. Otvaramo teme koje su važne građanima, postavljamo pitanja i tražimo odgovore. Ali nažalost, vrlo često, s druge strane, nailazimo na zid i pokušaj zatvaranja svake ozbiljnije rasprave. A kada vlast bježi od rasprave, onda se kod građana logično javlja pitanje što se pokušava sakriti.
Znači li to da imate neke sumnje?
Neke? Politički legitimitet ove županijske vlasti od početka je opterećen brojnim sumnjama. Svi znamo kakav je bio izborni kontekst, kakve su se rasprave vodile nakon izbora, kakva je bila odluka Ustavnog suda i koliko je nepovjerenja ostalo među građanima. Pravno gledano, izborni proces je završen za zelenim stolom na Ustavnom sudu, ali su sumnje ostavile duboke sjene na izbore za župana i tako izborenu pobjedu.
A nakon sumnjive epizode s izborima za župana, ista politička kuhinja je krenula po svom poznatom receptu političke trgovine u preslagivanje većine u Županijskoj skupštini. Takva je politička trgovina kod mnogih građana ostavila gorak okus.
Uz sve to, javnost je suočena s informacijama o izvidima i nadzorima u zdravstvenim ustanovama kojima je osnivač Županija. Ishod očekujemo, a u međuvremenu imamo slučaj na Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Zdravstvo mora biti iznad svake sumnje jer građani u taj sustav dolaze onda kada su najranjiviji. Imali smo i ozbiljan problem zimskog održavanja županijskih cesta, zaleđene kolnike, prometne nesreće, prekršajne postupke i zahtjeve za nadzorom. I sve ovo što navodim nije nikakvo političko nadigravanje već pitanja sigurnosti građana. Zato mislim da Županija mora biti odgovornija, otvorenija i puno spremnija čuti kritiku.
HDZ-ov klijentelizam i nepotizam
A ide li Hrvatska u pravom smjeru? Slažete li se s ocjenom da hrvatsku demokraciju uništava Milanovićev euroskepticizam te Plenkovićeva opsesija autoritarnim vladanjem, protkanim korupcijom i klijentelizmom, a izlaz se ne vidi?
Hrvatska ne ide u dobrom smjeru. I to nije samo moj dojam. Istraživanja javnog mnijenja već dugo pokazuju da velik broj građana, a u posljednje vrijeme i više od sedamdeset posto građana, smatra da zemlja ide u pogrešnom smjeru. I razlog je vrlo jednostavan - ljudi teško žive. Inflacija je pojela plaće, cijene hrane i stanovanja otišle su u nebo, a Vlada se s time očito ne zna ozbiljno nositi. U takvim je okolnostima ružno slušati izjave premijera Plenkovića prema kojima hrvatski građani nisu nikad bolje živjeli. A posebno me smeta odnos prema mladima. S jedne strane im se govori da su budućnost, a s druge strane im šalju poruku da je 18 kvadrata dovoljno za osamostaljenje. To je podcjenjivanje i omalovažavanje cijele jedne generacije.
Milanović?
Što se tiče predsjednika Milanovića, ne bih se složio kako se radi o euroskepticizmu. Kritika određenih politika EU, odnosno europske birokracije, nije isto što i protivljenje Europi. Predsjednik često otvara pitanja koja građani razumiju, pitanja suvereniteta, odnosa velikih i malih država, rata, mira i toga koliko Hrvatska treba jasno štititi svoje interese. Možemo se nekad ne slagati sa stilom ili tonom, ali dio pitanja koja otvara su legitimna pitanja današnje Europske unije. S druge strane, najveći problem Hrvatske danas vidim u modelu vladanja HDZ-a. Premrežili su nam zemlju korupcijom i aferama, u zemlji caruje HDZ-ov klijentelizam i nepotizam, zarobili su institucije. Čak i sport. Uvukli su se u sve pore sportskih društava. Jednostavno govoreći, izgradili su model u kojemu ljudi osjećaju da pravila ne vrijede jednako za sve. A demokracija se ne ruši samo jednim velikim potezom. Ona se troši polako, svaki put kada institucije prestanu služiti građanima i počnu služiti jednoj stranci.
Služi li EU svojim građanima, nosi li se dobro s izazovima?
Europska unija je pred velikim, možda i povijesnim testom. Svijet oko nas se promijenio. Sigurnosna situacija je bitno drugačija, rat u Ukrajini promijenio je europsku politiku, a i odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama više se ne može uzimati zdravo za gotovo kao nekada. To ne znači da Hrvatska ima bolju alternativu od Europske unije. Nema. Za Hrvatsku je EU i dalje naš prirodni politički, sigurnosni i ekonomski prostor. Ali to ne znači da u EU trebamo samo šutjeti i klimati glavom. Hrvatska mora biti aktivna, ozbiljna i samopouzdana članica. Trebamo se boriti za svoje interese, za ravnopravnost manjih država, za poljoprivrednike, radnike, sigurnost, europski novac, ali i za socijalnu Europu. Europa ne smije biti samo tržište. Ona mora biti prostor solidarnosti, sigurnosti i dostojanstvenog života.
Demokracija nije ugrožena samo tenkovima, već i lažima
Prilike u svijetu nisu dobre još od napada Rusije na Ukrajinu, a sada i SAD-a i Izraela na Iran. Izmiče li demokracija pred autoritativnim vođama, čije se okruženje bogati u sjeni njihovih ispada?
Trendovi su zabrinjavajući i sve to pokazuje da se međunarodni poredak kakav smo poznavali urušava svima nama pred očima. Rušenje međunarodnih institucija i međunarodnog prava pod diktatom autoritarnih vođa, koji pokušavaju nametnuti politiku sile kao jedinu važnu. Bitna dimenzija autoritarnih vođa i sustava je bogaćenje klike oko vođe, ali i rušenje demokratskih institucija, snažan pritisak na neovisne medije, slabljenje povjerenja u izbore i sve snažnije širenje dezinformacija. Svjedoci smo takvih pojava i u Europi i našem okruženju. Demokracija danas nije ugrožena samo tenkovima. Ugrožena je i lažima, strahom, apatijom i politikom koja građane uvjerava da su svi isti i da se ništa ne može promijeniti. Kao mlada osoba vjerujem da odgovor mora biti više demokracije, a ne manje. Više transparentnosti, više pravde, jače institucije, slobodni mediji i država koja štiti građane, a ne privilegirane krugove oko vlasti. Hrvatska je mala država, ali to ne znači da smije biti pasivna. Moramo biti pametni, oprezni, čvrsto vezani uz demokratski svijet, ali i dovoljno zreli da uvijek znamo štititi vlastite interese.
Sloboda i nove tehnologije
Idu li sloboda i nove tehnologije zajedno? Ili one bolje funkcioniraju u Kini?
To je jedno od ključnih pitanja našeg vremena. Tehnologija se razvija puno brže nego što je politika i društvo uspijevaju regulirati. Informacije se šire nevjerojatnom brzinom, a nove tehnologije danas omogućuju manipulacije, lažne sadržaje i konstrukcije koje su do prije nekoliko godina bile nezamislive. Sloboda i tehnologija mogu ići zajedno, ali samo ako postoji odgovornost. Bez odgovornosti, tehnologija vrlo lako postaje alat nadzora, manipulacije i pritiska. Tu je razlika između demokratskih društava i autoritarnih sustava. U demokraciji tehnologija mora služiti čovjeku, a ne čovjek tehnologiji ili državi. Pitanje gdje završava sloboda govora, a gdje počinje nasilje, laž, prijetnja ili organizirana manipulacija, postaje sve teže. Zato nam treba ozbiljan društveni dogovor. Ne cenzura, ali ni potpuni kaos. Nažalost, čini se da nekim političkim skupinama taj kaos odgovara, jer se u njemu najlakše širi strah i najlakše manipulira ljudima.
