Danas spornu koncesiju za odlaganje (D1) baliranog otpada Grad Varaždin je raspisao još 2012. skupa s koncesijom za odlaganje (D1) svježeg otpada, i to nedugo nakon što je u vezi bala održan sastanak u Ministarstvu gospodarstva na kojem su bili i predstavnici Ministarstva zaštite okoliša iz kojeg tada odlazi Mirela Holy. U to vrijeme Domagoj Margetić piše o susretima Petra Pripuza s tadašnjim potpredsjednikom Vlade i ministrom gospodarstva Radimirom Čačićem koji je i zaslužan za dolazak zagrebačkog poduzetnika u Varaždin.
Od šest ponuda pristiglih na natječaj za zbrinjavanje bala odlaganjem (D1), samo je jedna proglašena valjanom, i to zajednice ponuditelja na čelu sa CE-ZA-R-om. Uslijedile su žalbe ostalih sudionika koje je Državna komisija za kontrolu javne nabave odbila, tako da su obje koncesije postale važeće u lipnju 2013. No, potpisuje se samo koncesija s Univerzalom, koji u trenutku dodjele koncesije za svježi otpad nije imao ugovor s odlagalištem navedenim u natječajnoj dokumentaciji, a uveo je naknadno i mehaničku, pa i termičku obradu (goriva iz) otpada (PDF), iako se na natječaju tražilo samo odlaganje (D1).
U listopadu 2013. Habuš piše Fondu da očekuje 45 milijuna kuna temeljem ugovora Čehok-Mladineo, a dobiva negativan odgovor jer se ugovor - raskida. Razlog raskida tog ugovora je taj što se koncesija raspisala za odlaganje, a ne za dogovorenu mehaničko-biološku obradu bala. U veljači 2014. Ministarstvo raspisuje svoj natječaj za bale, ali ga Državna komisija poništava jer već postoji koncesija, a nezadovoljan time Zmajlović pokreće upravni spor, koji još nije okončan.
U svibnju 2014. Ministarstvo odgovara na upit predsjednika varaždinskoga Gradskog vijeća o odabiru zajednice ponuditelja u kojem se naglašava da „ponuditelji ne raspolažu odgovarajućim dozvolama i kapacitetom za izvršenje koncesije“. Navodi se i da se „koncesija nije ni mogla dodijeliti s obzirom da se ne radi o komunalnoj djelatnosti, veće je u pitanju izvršenje inspekcijskog rješenja iz 2007. kojim je određeno uklanjanje bala“. Na kraju se ukazuje da još nije sklopljen ugovor o koncesiji, a to je trebalo učiniti u roku od 10 dana po valjanosti koncesije.
Da bi Fond dao novac, krajem 2014 i tijekom ove godine napravljeno je više analiza bala te plan za njihovo zbrinjavanje koji uključuje i traženu mehaničko-biološku obradu, a ne samo odlaganje. Ministar Lalovac 5. listopada piše da je Grad trebao osigurati sredstva u proračunu prije dodjele koncesije, ali i da, ukoliko su ispunjeni navedeni uvjeti, „davatelj koncesije može pristupiti izmjenama/dopunama ugovora pri čemu prvo isto treba potpisati, što do sada nije učinjeno“. Ako je potrebno, zaključuje Lalovac, može se zatražiti o svemu i mišljenje državnog odvjetništva.
Nevjerojatno koliko muke, novca i vremena je potrošeno, a da nije još nađeno rješenje za varaždinske bale. Istovremeno, sanirana su brojna divlja odlagališta otpada diljem Hrvatske uz pomoć državnog novca, i to pukim premještanjem i zakapanjem u zemlju uz prethodno stavljanje nepropusne podloge. Zadnji primjer vinkovačko je odagalište Papuk za koji je Fond odobrio 47 milijuna kuna ili 100 posto potrebnog iznosa za otkopavanje i zakopavanje starog otpada, bez prethodne obrade. Od Grada Varaždina se, međutim, traži više: poštivanje hijerarhije postupanja s otpadom, odnosno obrada bala pa tek onda odlaganje.
Zašto u Varaždinu ne prolazi ono što prolazi u drugim sredinama? Zašto drugi ne trebaju obrađivati otpad prije odlaganja ili spaljivanja?
