Slavko Canjuga, vlasnik Hydromata, uspješne ivanečke tvrtke koja posluje u više zemalja, pozorno prati zbivanja na međunarodnoj sceni na koje se često osvrće, osobito rat u Ukrajini i odnos EU prema njemu i Rusiji, pri čemu iznosi drukčija viđenja od uvriježenih.
Na dužnosti načelnika Glavnog stožera OS RH Tihomiru Kundidu čestitao je Slavko Canjuga, vlasnik ivanečkog Hydromata.
-A tko će drugi nego Tihomir? Kao mladog čovjeka zaposlio sam u svojoj firmi daleke 1988. godine, gdje je i radio do konca 1990. godine, kada je otišao u ZNG i kasnije u različite postrojbe, kako ga je već ratni vihor nosio gdje je bio jedan od naših najboljih ljudi, tako da me njegov uspon u vojničkoj karijeri ne iznenađuje. Već nakon prvog sastanka prepoznao sam njegovu čvrstinu volje da nešto nauči. Bio je darovit i izuzetno uporan mladi čovjek, brzo je učio vještine metaloprerađivačke tehnologije, napisao je Canjuga na svom FB profilu već kad se doznalo za dogovor Pantovčaka i Banskih dvora.
Vlasnik Hydromata, uspješne ivanečke tvrtke koja posluje u više zemalja, pozorno prati zbivanja na međunarodnoj sceni na koje se često osvrće, osobito rat u Ukrajini i odnos EU prema njemu i Rusiji, pri čemu iznosi drukčija viđenja od uvriježenih.
-Svatko tko želi dobro Europi što hitnije bi ukinuo sankcije Rusiji i uveo ih Izraelu, međutim problemima nedorasli EU političari idu suprotnim smjerom.
Nesposobni riješiti sve veće gospodarske probleme, koji se poput plimnog vala šire Europom, a kojima su sami kumovali, idu u pravcu još jačeg zaoštravanja odnosa plašeći Europu Rusijom i pripremaju teren kojim bi u ratnu pogibelj slali našu djecu.
Pa tako neki poput Macrona, koji sve više glumata „malog Napoleona“, spreman je odmah svoju vojsku slati u Ukrajinu, koja je ionako tamo prisutna već neko vrijeme budući da je 16. siječnja ove godine u Harkovu prilikom ruskog raketnog napada na hotel gdje su bili smješteni, poginulo 60, a ranjeno 20-ak francuskih vojnika, vjerojatno legionara, napisao je na svom FB profilu Canjuga o ruskoj agresiji na Ukrajinu i odnosu EU prema njoj.
O tome je i danas objavio osvrt, i to opširan.
-Dok se vodstvo EU natječe u nametanju sankcija Rusiji, koje se usput rečeno pokazaju kao neučinkovite i poput bumeranga se vraćaju natrag Europi, sumiraju se sa sankcijama, jer kako da to drugačje nazovemo, koje protiv Europe provodi i saveznička Amerika. Naime, Amerika već dosta dugo sankcionira Europu različitim oblicima "sankcija", na primjer od ograničenja količina do prijetnje potpune obustave LNG-a, neprimjerenim državnim subvencijama i različitim oblicima protekcionizma koji se na primjer najjasnije očituje kod izvoza njemačkih automobila u Ameriku, a ima tu još i drugih oblika „prijateljske pomoći“ kojima ćemo desetljećima zadužiti generacije koje dolaze.
Kinezi pak previše ne “šljive” ni jedne, ni druge, ni treće, ni Ameriku ni Europu nego sukladno svojoj dugoročnoj strategiji po tiho rade svoj posao, igraju na duge staze i sve više djeluju sinergijski sa Rusijom i poput plimnog vala svojim proizvodima zapljuskuju Europu koja sve više tone u recesiju bez nade da će ikada dostići i Amere i Kineze. Pa je tako opću konsternaciju ovaj tjedan doživjela Njemačka kada se na obzorju luke Bremerhaven pojavio ogroman brod sa kineskim e-vozilima.
A kad smo kod toga, europska autoindustrija, i ne samo ona, sve je manje globalno konkurentna zbog povratnog udara sankcija kojima su izgubljeni i pouzdani i po cijeni povoljni energenati i strateške sirovine zbog čega je ugašen i dobar dio njemačke bazne i energetski intenzivne industrije, tako da se stvari dalje dešavaju domino efektom u nizu industrijskih grana pa tako i u autoindustriji.
U okrutnoj globalnoj borbi Europa je poput stare frajle uspavana i umišljena u svoje prednosti samo zato jer ima know-how, a što je potpuno pogrešno, pogotovo u današnje vrijeme. Za ubrzani industrijski razvoj uključujući i poljoprivredu danas je potrebno imati KNOW-HOW I POVOLJNE ENERGENTE I STRATEŠKE SIROVINE, jedno bez drugog znači zaostajanje u razvoju, recesiju i polaganu smrt Europe kakvu poznajemo.
Pored industrijskog sektora sankcijama je destabiliziran i poljoprivredni sektor uključujući i kompletnu prehrambenu industriju budući da direktno ovisi o energetima kao pogonskom gorivu, proizvodnji umjetnog gnojiva, itd ...
Mnoge europske firme gube narudžbe, zatvaraju pogone između ostalog i zbog toga što je Europa sankcijama nepovratno izgubila i veliko rusko tržište industrijskih proizvoda koje sada također ubrzano popunjavaju Kinezi, pogotovo je strateški važna supstitucija zapadne opreme kineskom na području CNC tehnologije, ključne tehnologije kako u proizvodnji opće industrije tako i u vojnoj proizvodnji.
Paralelno s time, bezrezervnom podrškom Izraelu i arapsko-muslimanski svijet nas više ne gleda tako prijateljski kao ranije, a od njih također očekujemo povoljne energente i veliko tržište svojih industrijskih proizvoda, tako da nikoga ne treba čuditi sve veća prisutnost Kineza i u arapsko-muslimanskom svijetu, a sve manje europske.
Kao šlag na sve te nevolje dolazi i provođenje zelene energetske tranzicije koja sudbinu Europe čini još neizvjesnijom. Dodatno se iscrpljuju skromni materijalno financijski resursi, a zbog naprijed navedenog, provođenje „zelene agende“ je također sve više ovisno o kineskoj tehnologiji budući da je Kina kao „tvornica svijeta“ u globalnim razmjerima proizvodi više od 90% opreme vjetra, solara i kao što vidimo sve više daje tempo e-mobilnosti.
U takvim okolnostima koje svakodnevno Europu vuku u sve veću recesiju tragikomični su dobro uhljebljeni europski čelnici koji panično razmišljaju o povećanju vojne proizvodnje, malo toga oni razumiju, a pogotovo ne razumiju što znači povećanje vojne proizvodnje u spomenutim uvjetima.
Nesposobni riješiti sve veće gospodarske probleme koji se poput plimnog vala šire Europom, a kojima su sami kumovali, europski političari idu u pravcu još jačeg zaoštravanja odnosa plašeći Europu Rusijom i pripremaju teren kojim bi u ratnu pogibelj slali našu djecu, zaključuje Canjuga.
