U hotelu Turist danas su predstavljeni rezultati opsežnog istraživanja u sklopu projekta pod nazivom "Društveno-ekonomska dobrobit zapošljavanja osoba s invaliditetom u trgovačkim društvima Grupe Calzedonia u Hrvatskoj".
Prema riječima člana Uprave Calzedonije Dubravka Hoića, Calzedonia više od pet godina zapošljava osobe s invaliditetom te su ovim istraživačkim projektom, u suradnji sa stručnjacima Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta iz Zagreba, željeli dati svoj doprinos u osvještavanju javnosti o toj temi te pobuđivanju empatije ne samo prema osobama s invaliditetom nego svim ranjivim skupinama u društvu.
- Grupa Calzedonia već godinama zapošljava osobe s invaliditetom kad se za to stvore uvjeti u pojedinoj državi, jer to nije svugdje moguće. Otvaranjem Ducala stvorila se mogućnost zapošljavanja i u Hrvatskoj. Cilj projekta, čije rezultate prezentiramo, prvenstveno je senzbiliziranje javnosti, institucija države i lokalne samouprave te posebice poslodavaca kako bismo im pokazali da to nije nikakav bauk. Dapače, inkluzija osoba s invaliditetom je vrlo korisna za sve zaposlenike u tvrtki, ali i za poslodavce. Naravno, ima poslodavaca koji teško da to mogu napraviti ali svi koji mogu, bilo bi dobro da to naprave jer je to veliki pomak u društvenoj klimi - smatra Dubravko Hoić.
U logističkom centru Ducal, koji djeluje u sklopu Grupe Calzedonia, postoji pripremna radionica u kojoj svi zaposleni s invaliditetom prolaze obuku kako bi se utvrdile njihove sposobnosti. U firmi je stotinjak zaposlenih osoba s invaliditetom te je njih polovica danas uključena u redovne procese proizvodnje u tvornicama tj. osposobili su se za složenije poslove. Oni koji to ne mogu, ostaju raditi u pripremnoj radionici gdje se rade najrazličitiji poslovi od jednostavnih zadataka pakiranja i lijepljenja etiketa do nekih kompliciranijih. Među njima ima i onih koji su već bili zaposleni dok je nekima ovo prvi posao, a među osobama najviše je mlađih u dobi od 25. godina na više, te ima i osoba srednjih godina od 45. do 50. godina starosti.
Rezultate istraživanja predstavila je voditeljica projekta profesorica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta iz Zagreba Lelia Kiš-Glavaš, sa svojim suradnicama. One su prezentirale rezultate istraživanja te dobrobiti zapošljavanja osoba s invaliditetom iz perspektiva osoba s intelektualnim teškoćama i osoba s invaliditetom, kao i dobrobiti njihova zapošljavanja iz perspektiva poslodavca i lokalne zajednice. Profesorica Kiš-Glavaš kaže da su poslodavci posljednjih godina pokazali veći interes za zapošljavanje osoba s invaliditetom otkad je država uvela obvezu njihova zapošljavanja tj. kvote i penale za neispunjavanje kvota, ali s druge strane na taj ih potez motivira i sve veći nedostatak radne snage na tržištu. No, od ukupno 200.000 osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, koje su u radno aktivnoj dobi od 18. do 64. godina starosti, zaposleno je tek njih deset posto, a jedan od problema u praksi, navodi profesorica, je u tome što su osobe s invaliditetom značajno ispod prosječne obrazovne razine.
- Specifičnost Calzedonije kao poslodavca je u tome što su za osobe s invaliditetom uveli model trening-radionica kao pripreme za zapošljavanje te ih tako postupno uključuju u proces rada i to je jako dobro. Kroz ovo istraživanje u Calzedoniji su željeli sa stručne strane provjeriti učinkovitost tog svog modela i dobrobiti koje zapošljavanje osoba s invaliditetom donosi njima samima, zaposlenicima, i obiteljima osoba s invaliditetom - kaže prof. Lelia Kiš-Glavaš koja je sa šest suradnica na projektu radila od veljače 2018. do kraja veljače 2019. godine.
- Pokazala se višestruka dobrobit zapošljavanja za sve sudionike, neke su stvari bile očekivane, a bilo je i nekih manje očekivanih. Osobi s invaliditetom rad jako puno znači u emocionalnom smislu jer zadovoljava njihove psihološke potrebe, ali ono što mnogi jako ističu je financijska korist tj. to što mogu osigurati egzistenciju sebi, ali vrlo često i svojoj obitelji jer ima situacija da je osoba s invaliditetom jedina zaposlena u svojoj obitelji. Posebice starije osobe više gledaju na to da mogu skrbiti o svojoj obitelji, a mladima je važno da ne moraju moliti nekoga za novac nego da si sami mogu nešto priuštiti - ističe profesorica.
