Mnogo je Varaždinaca različitih struka proslavilo ime rodnoga grada diljem svijeta, izgradili velike karijere znanstvenika, umjetnika, gospodarstvenika, sportaša... U svakom je u srcu ime Varaždina, ostaju s njime povezani na razne načine. Ali manje je onih koji se usred uspješne inozemne karijere odluče na povratak i ulaganje u rodnom gradu te svoju i egzistenciju svoje obitelji trajno vežu uz „barokni grad“.
Jedan od takvih je sportski i zdravstveni djelatnik je Tomislav Vrbnjak. Iznimno skroman, pomalo tih i povučen, sasvim običan i smiren čovjek u najboljim „formativnim“ godinama, odlučio je prije desetak godina okončati plodnu i nadasve uspješnu inozemnu karijeru vrhunskoga sportskog fizioterapeuta.
Novac zarađen u tom poslu zajedno s dugogodišnjim sportskim prijateljima Brankom Ivankovićem i Stjepanom Cvekom odlučio je investirati u izgradnju prvoga privatnog sportsko-rekreacijskog i zdravstveno-rehabilitacijskog centra TTS i poliklinike Medical, koji sada s atletsko-nogometnim zdanjem stadiona Sloboda u središtu grada čini lijep, funkcionalan sportski centar kakvim se mogu podičiti rijetke sredine u Europi. Ta odluka o povratku u rodni grad, ali i Vrbnjakov najnoviji društveni angažman u udruzi građana LIGA ZA VARAŽDIN, te niz drugih tema, bili su povod ovom razgovoru.
Nezaboravna Francuska
Rijetko istupate u javnosti i malo je Varaždinaca koji znaju ponešto o Vama. A Vaša je sportska, ali i radna karijera doista impresivna. Što je tome razlog?
Nisam od onih koji bi svakodnevno uživali u svojim slikama sa stranica novina, portala ili televizijskih ekrana. Za mene je rad i predanost onome što obavljam najvažnija, a tu je i obitelj koju smještam na jednako važno mjesto. Smatram da svatko od nas koji se bavi nekim poslom treba dati svoj maksimum u onom u čemu je najbolji. Ako mediji i javnost procijene da im je to zanimljivo, neka o tome i pišu. I nije baš da mediji i javnost nisu pratili moj rad i sportske rezultate. No, za one mlađe evo malog podsjetnika: u mladosti sam se bavio biciklizmom. 80-ih godina prošlog stoljeća bio sam osam puta prvak Hrvatske i treći u bivšoj državi. Oba su mi roditelja bili medicinske struke, pa sam i ja krenuo njihovim stopama. Kao sportaš odabrao sam fizioterapiju, kineziterapiju, odnosno, rehabilitaciju.
Profesionalna karijera sportskog fizioterapeuta poklapa se s narastanjem NK Varteksa. Ušli ste u klub 1992. godine kad je Varteks postao hrvatski prvoligaš.
Točno, u nogometnom klubu Varteks počeo sam raditi na poziv pokojnog Anđelka Herjavca, Branka Ivankovića i Stjepana Cveka. Oni su tada utirali temelje najuspješnije priče u nogometnoj povijesti Varaždina i cijele ove regije. Mogu reći da sam s Varteksom bio u najljepšem razdoblju, sve do 1999. godine. Tada sam prešao na rad u slavni talijanski klub AC Milan, koji je u ono vrijeme bio jedan od najboljih svjetskih nogometnih klubova. U Milanu sam radio punih deset godina. To je, uz stručna znanja i iskustva, bilo jedno od najboljih razdoblja u mom životu, jer sam upoznao mnoge važne osobe – sportaše, gospodarstvenike, političare, umjetnike….
AC Milan tada je bio na vrhuncu svjetskog nogometa. U svlačionici je bio skup vrhunskih nogometnih zvijezda poput naših Bobana i Šimića, ali su tu bili Weah, Rivaldo, Ronaldinho, Maldini, Ševčenko i mnogi drugi. Ta je ekipa na tržištu vrijedila stotine milijuna eura, a logično je da je i medicinski tim tada morao biti jednako cijenjen i stručan. Mogu reći da je vrijednost svih liječnika, fizioterapeuta i drugog medicinskog osoblja u AC Milanu bila viša nego što danas vrijede neke naše i europske bolnice!
Uz rad u klubovima bio sam angažiran i kao fizioterapeut u reprezentativnim vrstama, te sam, među ostalim, bio sudionik dva europska i dva svjetska nogometna prvenstva u razdoblju od 1996. do 2004. godine. S„Vatrenima“ sam bio na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine te na nezaboravnom Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, kada smo podvodstvom Ćire Blaževića i uz trenerski posao Branka Ivankovića osvojili brončanu medalju i postigli najveći uspjeh hrvatskog nogometa. S hrvatskom nogometnom reprezentacijom bio sam i na svjetskoj nogometnoj smotri u Južnoj Koreji, 2002. godine kada je izbornik bio Mirko Jozić, a na europskom prvenstvu 2004. godine u Portugalu bio sam u sastavu reprezentacije Italije kada je izbornik bio glasoviti Giovanni Trappatoni. Uza sve to, kao fizioterapeut bio sam i na klupi reprezentacije Ukrajine.
Iz Milana u Varaždin
Nabrojali ste doista impresivan niz reprezentacija i velikih smotri na kojima ste aktivno sudjelovali. Sigurno je kroz vaše ruke prošlo mnogo skupocjenih nogometnih zvijezda, čije su noge vrijedile ili vrijede desetine milijuna eura. Izdvojite neke. Kako je bilo raditi s takvim sportskim veličinama?
Mogu reći da sam u jednom razdoblju svoje karijere radio s dobitnicima čak pet „Zlatnih lopti“. Bili su to George Weah, Ronaldo, Ronaldinho, Rivaldo i Andrij Ševčenko. Dakako, ne smijem tu izostaviti i dvojicu kapetana „Vatrenih“ – Zvonu Bobana i Darija Šimića, koji su bili članovi AC Milana, a danas su cijenjeni sportski djelatnici u institucijama FIFA-e i nogometnog sindikata. No, osim s nogometašima, radio sam i s drugim sportašima – rukometašima, košarkašima, biciklistima, tenisačima… U pojedinim dijelovima teniske karijere pomagao sam Goranu Ivaniševiću, Ivanu Ljubičiću, Dinari Safinoj, Marcosu Baghdatisu, Saši Hiršzonu i aktualnom izborniku hrvatske Davis cup reprezentacije Željku Krajanu. Mogao bih nabrajati još mnogo imena, ali mislim da nema potrebe
Što Vas je na vrhuncu tako uspješne međunarodne karijere motiviralo da donesete odluku o povratku u rodni grad?
Moj povratak u Varaždin bio je usko vezan uz projekt TTS Sportskog centra u koji smo svoj novac uložili Branko Ivanković, Stjepan Cvek i ja. Sva trojica smo sportaši i sport nam je sve dao, pa smo se na ovaj način odlučili odužiti sredini koja je utjecala i pomogla nam u ostvarenju sportskih rezultata. Druga je okolnost bila vezana uz obitelj: moja je kći Lara trebala krenuti u školu i odlučili smo da u prvi razred krene u domovini, a ne u Italiji. Mogu reći da je pritom važnu ulogu imalo i domoljublje, jer nisam želio da se dijete za nekoliko godina asimilira u talijansko društvo i zaboravi svoje korijene. Odluka je bila teška, ali promatrano iz ove perspektive ipak je bila najbolja moguća! Izgradnjom TTS centra osnovao sam tvrtku Medical koja se bavi fizikalnom medicinom i rehabilitacijom. Nije u početku sve bilo idealno, ali sada naše usluge koristi veliki broj sportaša i rekreativaca, ne samo iz ovog područja, već i cijele Hrvatske, pa i inozemstva. Mnogi bi se začudili nad podatkom da u Varaždin na medicinski tretman i rehabilitaciju danas dolaze brojni poznati i manje poznati sportaši iz različitih dijelova svijeta. Evo, ovih dana tu je na oporavku čak i jedan Argentinac!
Nije li to i prilika za razvoj sportsko-zdravstvenog turizma u našem gradu?
Svakako da jest. Ima u Varaždinu i drugih kvalitetnih specijalističkih zdravstvenih poliklinika koje posjećuju pacijenti iz inozemstva ili drugih dijelova Hrvatske. Svi oni ostaju u našem gradu po nekoliko dana, pa čak i tjedana i sigurno bi za takve goste valjalo kreirati posebnu turističku i kulturnu ponudu koja bi obuhvaćala znatno šire područje nego je to samo Grad Varaždin. Turizam je djelatnost s osobito izraženim sinergijskim učincima, a toga, nažalost, kod nas još uvijek nema. Tu bi trebalo ponudu prilagoditi pojedincima, a naši turistički djelatnici još uvijek radije organiziraju skupne dolaske i već poznate neinventivne programe. Smatram da bi se na tom polju moglo postići mnogo više, uz relativno malo ulaganja. Važno je samo mijenjati odnos prema tržištu i biti kreativan.
NK Varaždin - "glave skup"
Sada govorite kao gospodarstvenik, a ne samo kao sportski djelatnik. Je li to svojevrsna „preobrazba“ koju ste doživjeli kad ste odlučili ući među osnivače LIGE ZA VARAŽDIN?
Ne, nikako! Nije riječ ni o kakvoj „preobrazbi“ mojih stavova i razmišljanja. Ja sam duboko apolitična osoba, ne zanimaju me političke stranke i njihova nadmudrivanja, borbe za političke funkcije i počasti. Stoga nikad nisam bio član ni jedne stranke, ali mi nitko ne može poreći ili oduzeti osjećaje prema rodnome gradu i domovini. A posljednjih godina negativna spirala razvoja osobito je u Varaždinu vrlo izražena. I to mora prestati! Uvjeren sam da su aktualne političke elite u gradu najveći krivac za takvo stanje – jednako one na vlasti i u oporbi. Zato, naprosto, nemaju pravo opet građanima obećavati „brda i doline“ od kojih će nakon njihova mandata opet ostati samo – dolina suza! U udruzi građana LIGA ZA VARAŽDIN okupila se kritična masa odgovornih, kvalitetnih, uspješnih i kreativnih ljudi čije su poslovne i životne karijere jamstvo da mogu dati odgovarajuća rješenja za razvoj grada. Uostalom, našprogram VARAŽDIN NA KVADRAT skup je od precizno razrađene 33 točke koje će u svim dijelovima društvenog života povećati standard naših građana. Osvrnuo bih se samo na sport i s njim povezane djelatnosti. Imamo odličnu infrastrukturu, u mnogim sportovima i vrlo kvalitetne stručnjake, ali nema sustavnog pristupa razvoju mladih talenata. Nedovoljno je i ulaganje u tzv. bazične ili masovne sportove poput atletike, košarke, nogometa…. Općenito, kolektivni sportovi teže se financiraju od pojedinačnih. To treba promijeniti.
Ipak, nije sve tako crno?
Naravno da nije! Imamo vrlo kvalitetnih i uspješnih pojedinaca, pa i u nekim manjim kolektivnim sportovima rađaju se novi prvaci. Raduje da su i u nogometu napokon zapuhali neki novi vjetrovi. Evo, u NK Varaždin stavili smo „glave skup“ i siguran sam da će doći i rezultat koji će omogućiti povratak u najelitniji razred hrvatskog nogometa, gdje je NK Varaždinu i mjesto. Sport, dakle, treba okrenuti tradicionalnim i najpopularnijim sportovima koji donose i masovnost te podižu interes među djecom. Za to će se zalagati i LIGA ZA VARAŽDIN!
Zbog čega bi varaždinski glasači na ovim lokalnim izborima trebali svoj glas povjeriti LIGI ZA VARAŽDIN?
Jednostavno - mi smo drukčiji! Nismo političari u borbi za mandate i privilegije. Svatko od nas ima svoj posao i uspješnu karijeru. Uglavnom smo ostvarili i zadovoljili određene osobne i obiteljske potrebe, a stalo nam je do grada i društva u kojem će živjeti naša djeca. Da bismo to ostvarili, moramo se i društveno, odnosno, ako hoćete, i politički angažirati. Pritom će svaki član LIGE ZA VARAŽDIN, ako nam građani Varaždina daju povjerenje, odgovorne javne dužnosti obavljati predano, stručno i služit će građanima, a ne vladati Gradom Varaždinom! To je dobrobit koju u javni život Varaždina unosi LIGA ZA VARAŽDIN. Želimo iskreno i otvoreno sudjelovati u radu Gradskog vijeća te utjecati na kreiranje i donošenje odluka od strateške razvojne važnosti Grada Varaždina. Uvjeren sam da će budući gradonačelnik i predsjednikLIGE ZA VARAŽDIN g. VLADO SEVŠEK u tome imati potporu velikog broja građana Varaždina.
