Kako je nedavno izračunala, poduzetnica Bernarda Cecelja posljednjih je godina prikupila 60-ak zlatnih medalja za svoj rad. Priznanja je ponajviše dobivala za inovacije tvrtke Bernarda - kreveti i madraci, za žensko poduzetništvo i izvoz. Najnovija priznanja dobila je nedavno u Srbiji te na sajmu inovacija u Nurnbergu.
Iako je u proizvodnji madraca više od dva desetljeća, posljednjih je godina puno energije usmjerila u novi projekt, koji je za nju puno više od dobre poslovne prilike. Prije tri godine počela je kupovati uglavnom derutne nekretnine u južnom dijelu Varaždinskih Toplica i pretvarati ih u obnovljene ili nove turističko-ugostiteljske objekte. Kako je već nebrojeno puta istaknula, Varaždinske su Toplice njezin rodni grad i želja joj je vratiti barem djelić njegova nekadašnjeg sjaja i živosti. Blagodati termalne vode poznatog lječilišnog centra smještenog na romantičnom brežuljku varaždinsko-topličkog gorja poznavali su još i stari Rimljani, a u doba Austro-Ugarske monarhije tu je bilo čak pet kupališta, ističe naša sugovornica koje je dosad u Toplicama preuredila stari pansion te nekadašnju štalu i stari mlin obnovila i pretvorila u restoran.
Varaždinske su Toplice oduvijek bile sinonim za lječilište i termalnu vodu. Odrasli ste u Toplicama, jeste li odlazili na kupališta, kako je tada izgledao grad?
– Još i danas postoji pučka kupelj gdje smo se mi kao djeca kupali. Moja je mama radila u bolnici i svi su se zaposlenici i članovi njihovih obitelji mogli tamo besplatno kupati. Sjećam se i da smo tu vodu u kantama nosili doma, jer smo stanovali u blizini, a vodovoda nije bilo sve do 1974. godine. Svi smo imali bunare, a za pranje suđa i veša koristili smo termalnu vodu. Kad bi se ohladila, onda smo je i pili. Toplice imaju i “prališća”, kamene kade u kojima se plavi i pere veš. I danas postoje, no više kao turistička atrakcija, ali ih neki mještani i dalje koriste.
Uskoro otvarate drugi restoran u Toplicama i to u zgradi s povijesnom pričom. Nekad je to bila Ivanova kupelj pa poznati restoran “Tonimir”, a sad ga pretvarate u talijanski restoran-pizzeriju Bernarda.
– Zgrada je nekad bila u vlasništvu Bolnice, prošla je kroz ruke nekoliko vlasnika i sad smo je preuzeli i kompletno renovirali. Otvorenje kafića planiramo 11. studenog, a u prosincu otvaramo restoran i pansionski dio tj. sobe na katu. U sklopu kafića imat ćemo slastičarnicu. U ponudi će biti pizze prema recepturama odličnog varaždinskog pizza-majstora koji je otišao raditi u Zagreb i sad ga vraćamo doma. Slično kao i u prvom restoranu, hrana se bazira na sezonskoj ponudi i domaćim namirnicama. Zimi nemamo rajčice jer ih tada jednostavno nema, ali zato imamo svoje vrtove, ribnjak i perad.
Kako teku radovi na hotelu, kad planirate otvorenje?
– Za kraj sljedeće godine. Mislili smo da ćemo hotel završiti krajem ove godine, ali pripadamo pod staru gradsku jezgru i konzervatori tu imaju svoju riječ pa na dijelu parkinga, ispred hotela, moramo vratiti nekoliko starih kuća. Nakon hotela idemo u fazu 2 tj. rekonstrukciju starih kuća, tako da se nadamo da ćemo krajem 2020. godine biti otvoreni za goste.
Iako je na području Varaždina i cijele županije sve više smještajnih objekata još uvijek nema adekvatnog prostora za razvoj kongresnog turizma. Planirate li investicije i u tom smjeru?
– Nedavno smo od T-Hrvatskog Telekoma kupili zgradu nekadašnjeg vatrogasnog doma. Stražnjim dvorištem ta je zgrada povezana s parcelom na kojoj gradimo hotel. Planiramo je obnoviti i na katu izgraditi dvoranu sa 200 do 250 sjedećih mjesta i povezati je s hotelom tako da će se i kod nas moći održavati kongresi. U hotelu će biti 60-ak duplih ležajeva, što znači da ćemo moći odjednom smjestiti oko 120 gostiju u hotelu, uz smještajne kapacitete u dva pansiona.
