Argument o prekapacitiranosti od strane Europske komisije ne odnosi se na Republiku Hrvatsku, koja ima samo dva centra za gospodarenje otpadom, i koji su u probnom radu, smatra Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom.
Kako su istaknuli, nedavno pristiglo mišljenje Europske komisije o prekapacitiranosti centara za gospodarenje otpadom, pogrešno se tumači uz tvrdnje ministra zaštite okoliša i prirode kako Hrvatska ne smije graditi centre za gospodarenje otpadom.
HUGO upozorava da se navedena prekapacitiranost zapravo odnosi na one zemlje koje već imaju dostatan broj takvih centara.
- U Hrvatskoj to nije slučaj - mi zasad imamo samo dva izgrađena centra koja još nisu prešla u aktivan rad - napominju.
Republika Hrvatska je, podsjećaju, ulaskom u Europsku uniju preuzela obvezu uspostavljanja regionalnih centara za gospodarenje otpadom, kao dio postojeće strategije gospodarenja otpadom. Europska komisija je 2014. odobrila sustav gospodarenja otpadom, koji je usklađen sa svim europskim propisima.
- Tehnički ministar tvrdi i da centri za gospodarenje otpadom isključuju i onemogućuju primarnu selekciju, odnosno recikliranje. To također nije istina, jer su takvi centri planirani i kapacitirani 2007., upravo uz uvjet ispunjenja stope od 50% primarnog odvajanja otpada do 2020. Bez toga, Europska komisija nikada ne bi odobrila uspostavu centara za gospodarenje otpadom - kažu u HUGO-u
Navode da Europska komisija nalaže uspostavu svih elementa hijerarhije gospodarenja otpadom, što je Hrvatska i učinila. Smatraju da sustav gospodarenja otpadom ne može biti uspješan ako se ukine bilo koji od njegovih elemenata.
Nacrt plana gospodarenja otpadom ne daje odgovor niti na pitanje što će biti s preostalih 50 posto nastalog otpada koji se ne smije odložiti na odlagališta otpada, jer ne zadovoljava uvjete propisane zakonskom regulativom.
- Kamo će se odlagati, ako ne uspostavimo sustav gospodarenja otpadom s obradom otpada, kakva uspješno funkcionira u Europskoj uniji - pitaju iz Udruge.
Također napominju da iz Nacrta plana nije jasno gdje će se uopće odlagati otpad nakon 31.12.2017. do kada Republika Hrvatska mora zatvoriti sva postojeća odlagališta otpada za odlaganje neobrađenog otpada (prema članku 25. Zakona o održivom gospodarenju otpadom NN 94/13).
- Ministar Dobrović govori i kako će RH samo provedbom njegovog Plana gospodarenja otpadom moći povući sredstva iz EU fondova, što nije istina. Spomenutih 475 milijuna eura namjenska su sredstva za projekte „s imenom i prezimenom“, odnosno za centre za gospodarenje otpadom. Stupi li na snagu novi Plan gospodarenja otpadom, RH će morati mijenjati operativni program i prostorne planove, što će trajati više godina, a EU će doznačena sredstva prenamijeniti u neke druge projekte i druge države - upozoravaju te dodaju kako je javna rasprava za Nacrt plana gospodarenja otpadom koji predlaže tehnički ministar trajala samo pet radnih dana, umjesto uobičajenih 30, što prema njihovom mišljenju onemogućuje stručnu i konstruktivnu raspravu koja bi javnosti objasnila ozbiljne posljedice donošenja ovako važnih odluka.
- U procesu nisu izrađene niti tehničko-tehnološka i ekonomska analiza, što također ukazuje da je Nacrt plana napravljen nepotpunoi i da je prijetnja održivom razvoju i gospodarenju otpadom u Hrvatskoj odnosno nacrt plana treba preraditi i dopuniti - zaključuju u Hrvatskoj udruzi za gospodarenje otpadom.
Ministru Dobroviću uputili su i 10 pitanja vezana na njegov Nacrt plana gospodarenja otpadom 2016-2022:
1. Nakon primarnog odvajanja otpada, i dalje nam preostaje 50% komunalnog otpada. Kamo će se i na koji način odlagati preostali otpad s obzirom da nakon 31.12.2017. Republika Hrvatska mora zatvoriti sva postojeća odlagališta otpada za odlaganje neobrađenog otpada (prema članku 25. Zakona o održivom gospodarenju otpadom NN
94/13).
2. Kamo će se općenito odvoziti otpad nakon 1. siječnja 2018. ako smo obavezni zatvoriti sva postojeća odlagališta?
3. Kako će se izbjeći plaćanje višemilijunskih kazni za nepoštivanje potpisanih obveza s EU?
4. Ako krenemo u izgradnju niza sortirnica, slijedi nam promjena županijskih prostornih planova koji su usklađeni sa Strategijom gospodarenja otpadom koja je bazirana na izgradnji centara i spalionica, što u prosjeku traje dvije godine. Kako će se otpad zbrinjavati u međuvremenu, i po kojoj cijeni?
5. Koliko biorazgradivog otpada se planira sakupiti i kamo će i na koji način biorazgradivi otpad biti zbrinjavan s obzirom da je njegova obrada predviđena u Centrima, a uvažavajući činjenicu da kompostane nisu predviđene prostornim planovima?
6. Kolika je cijena, prema Planu gospodarenja otpadom, za sustav primarnog izdvajanja otpada po komponentama i to za staklo, papir, pojedine vrste plastike, metale, tekstil, glomazni otpad i biorazgradivi otpad?
7. Kolika je investicija za gradnju objekata za obradu (sortirnice, kompostane, centri za oporabu svih vrsta izdvojenog otpada)?
8. Koliko otpada će godišnje biti obrađeno u navedenim objektima po vrstama?
9. Ako znamo da se na razini Europske unije putem centara za ponovnu uporabu sklanja tek 2,5 % otpada, kolika je projekcija za Hrvatsku?
10. Na koji način bi građani trebali kompostirati u stanovima, ako znamo da im je za to potrebna posuda od najmanje 1 kubičnog metra i što će se raditi s tim kompostom, ako znamo da ga prije uporabe treba ispitati na teške metale, a svaki takav test stoji oko 5.000 kuna? Na čiji će to trošak ići?
