Vezano uz sufinanciranje prijevoza srednjoškolcima od strane države, priopćenjem su s obratili i iz Hrvatske stranke svih kajkavaca.
Priopćenje koje potpisuje povjerenica GO HSSK dr. ped. med. Mirjana Kolarek Karakaš prenosimo u cijelosti.
Konvencija o pravima djeteta prvi je međunarodni dokumenat kojim su propisana sva prava koja pripadaju djeci, a usvojena je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. studenog 1989. godine. Budući da je RH potpisnica Konvencije, preuzela je dužnost poštivanja svih prava djeteta. Između ostalog, dijete ima pravo na znanje.
Hrvatska stranka svih kajkavaca HSSK pridružuje se prosvjedu u cilju ostvarenja prava srednjoškolaca na besplatan prijevoz. Nije svako dijete u poziciji da mu je škola u blizini kuće. Mnogi su udaljeni kilometrima. Želja za znanjem i napredovanjem ne pita za kilometre, ali na žalost to košta, a mnogi roditelji nisu u mogućnosti plaćati punu cijenu autobusne karte. Situacija u državi je teška, sve je više osiromašenih roditelja koji svojoj djeci žele priuštiti bolju budućnost, ali jednostavno nisu u mogućnosti mjesečno izdvojiti nekoliko stotina kuna, osobito ako imaju više školaraca. Država jednostavno mora osigurati temeljno pravo djeteta na napredak. Uvjereni smo da postoje drugi načini štednje od štednje na račun djece. Ulaganje u djecu je ulaganje u njihovu i našu budućnost. Svaka kuna uložena u dijete, u stjecanje znanja, vraća se s kamatama. Ako to ne shvatimo danas, sutra će biti prekasno.Na snazi je Nacionalna strategija za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine koju je donijela Vlada Republike Hrvatske. Strategija se fokusira na četiri glavna cilja - na unaprjeđenju i osiguravanju usluga prilagođenih djeci u pravosuđu, zdravstvu, socijalnoj skrbi, obrazovanju, sportu, kulturi, kao i na eliminaciju svih oblika nasilja nad djecom te osiguravanju prava djece u ranjivim situacijama, i aktivnom sudjelovanju.
Dakle, i Nacionalnom je strategijom obuhvaćeno pravo djeteta na obrazovanje koje mora biti dostupno svima, bez obzira namaterijalni status. Uzalud nam nove škole ako u njima neće biti učenika.
Djece je ionako sve manje, zato su vrijednija. Kada društvo počne doživljavati dijete kao vrijednost tada će se i prema djetetu drugačije postavljati. Nije vrijednost kuća niti nabrijani automobil, vrijednost nije roba s potpisom. Dijete je vrijednost! Vrijednost koja nema cijenu.
