Predsjednik HSP AS-a Hrvoje Niče obratio se medijima o aktualnostima vezanima za INU.
Njegovo priopćenje donosimo u cjelosti:
Prodaja 25 posto dionica HEP-a, kao uostalom i bilo koje druge državne tvrtke koja se bavi djelatnošću koja ima monopol i koja kontrolira strateške resurse, predstavlja neshvatljiv čin pranja savjesti zbog niza grešaka koje su vladajući napravili u bližoj, ali i onoj daljoj prošlosti . Posebice je to vidljivo u slučaju INA-e. Bez obzira na razloge kojima se takav postupak želi opravdati, prodaju jedne četvrtine HEP-a ne možemo gledati nikako drugačije nego kao rasprodaju strateških tvrtki koja je započela s bankama, nastavila se Plivom, INA-om i HT-om, a u mandatu ove Vlade očito će se završiti s HEP-om i Imunološkim zavodom! Kad je ovoj Vladi toliko stalo do naftnog biznisa, preporučamo joj da za navedeni iznos donese odluku o osnivanju nove naftne tvrtke što bi bilo kudikamo jeftinije nego od MOL-a kupovati „mačka u vreći“.
U svemu tome posebno zabrinjava činjenica kako ovakav model preuzimanja INA-e na štetu HEP-a žestoko podržava potpredsjednica Vlade RH Martina Dalić na čiji smo sukob interesa u slučaju INA-e već upozoravali. S obzirom kako je njezin suprug Niko Dalić član Uprave INA-e čin pristojnosti i političke moralnosti od strane potpredsjednice Vlade RH Martine Dalić bio bi izuzimanje iz ovog slučaja, umjesto agresivnog pristupa opravdavanja razloga zbog kojih HEP treba ići na financijsko tržište.
Nažalost, kao i u prethodnom svom mandatu iz doba Jadranke Kosor, potpredsjednica Martina Dalić i dalje je na tragu zastupanja interesa koji niti su domoljubni niti su ekonomski opravdani.
Poseban čin ove priče predstavlja i najava mogućnosti prijenosa 7% budućih dionica HEP-a na Braniteljski fond, a sve kako bi se s tim spinom još jednom pokušalo kupiti branitelje i neutralizirati veliko nezadovoljstvo koje stiže iz njihovih krugova po pitanju ove privatizacije. U krajnjem slučaju, prema brojnim zakonima i pravilnicima davno je stvorena obveza države da u slučaju privatizacije dio imovine mora biti prenesen na branitelje, no sudeći prema modelu INA-e definitivno je jasno kako u Braniteljski fond smiju i mogu ići jedino dionice koje će biti izlistane kao povlaštene bez upravljačkih prava. Na taj način branitelji će dobiti zasluženi udio u državnim tvrtkama, a onemogućit će se pojedince da u ime branitelja po nalogu vladajućih prodaju upravljačka prava strateških tvrtki gdje bi takvi pojedinci opet bili nagrađeni kroz sinekure „doživotnih“ saborskih mandata, predsjednika kojekakvih saveza i unosnih dugogodišnjih poslova njihovih privatnih tvrtki s državom!
