SDP-ov vijećnik Miroslav Marković na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća postavio je pitanje vezano za prodaju gradskog zemljišta vlasnicima kafića Arsenal u Ulici Braće Radića u Varaždinu.
SDP-ov vijećnik već je ranije tražio da mu se dostavi popis svih prodanih gradskih zemljišta u vrijednosti do milijun kuna jer se te odluke donose mimo Gradskog vijeća.
Kako ističe Marković, vlasnici kafića podnijeli su legitiman zahtjev za kupnju zemljišta, a riječ je o prostoru ispred kafića na kojemu je uređena terasa, za koji su do tada vlasnici kafića plaćali Gradu najam.
Vrijednost zemljišta procjenjena je na oko stotinu eura po kvadratu te je Grad vlasnicima putem javne licitacije, na koju su se jedino oni javili, prodao zemljište za ukupno 19.000 kuna.
Za Markovića je sporno to što je do tada Grad na temelju najma zemljišta od vlasnika kafića, kao i od drugih ugostitelja u Gradu, dobivao mjesečno 45 kuna po kvadratu. Godišnji najam iznosio je oko 13,500 kuna, a sada je to zemljište prodano za iznos koji je tek nešto viši. Za SDP-ova vijećnika to predstavlja "opasan presedan" i "otvaranje Pandorine kutije" jer sada i ostali ugostitelji, vođeni jednostavnom računicom, mogu tražiti da otkupe gradska zemljišta za terase, umjesto da plaćaju godišnji najam.
- Kako je moguće da se u prodajnu cijenu od 19.000 kuna nije uzelo u obzir da se na tom zemljištu odvija gospodarska djelatnost kojom se u gradski proračun uplaćuje najam te se sada u budućnosti taj prihod gubi, dok je posljednjih 27 godina donio 250.000 kuna u proračun? Koliko je takvih kafića u gradu koji bi na sličan način mogli tražiti kupnju zemljišta? Hoćete li na isti način prodati zemljišta na Korzu, Stančićevom trgu i drugdje? Također, tražim tumačenje je li na ovoj lokaciji riječ o javnom dobru, jer se u tom slučaju za prodaju trebalo tražiti odobrenje Gradskog vijeća? - pitao je Marković jer smatra da se tom prodajom naštetilo gradskom proračunu te je otvoren put i za ostale ugostitelje da postave Gradu slične zahtjeve za otkup zemljišta.
Gradonačelnik mu je odgovorio da je po toj odluci napravio onako kako je odlučilo gradsko povjerenstvo. Pritom je napomenuo da je za odluku o prodaji vjerojatno bilo presudno to što su vlasnici kafića planirali veća ulaganja na predmetnom zemljištu te da je ono ostalo u gradskom vlasništvu, Grad bi morao ta ulaganja vraćati, a Gradu tako nešto nije bilo isplativo.
